I Kž-662/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 662/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. Š. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.-15.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. studenog 2019. broj Ik I-468/2019-12, u sjednici održanoj 23. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 25. studenog 2019. godine broj Ik I- 468/2019-12 na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.-18.) i članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. - dalje: ZIKZ) uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora zatvorenik Z. Š., koji je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Požegi broj K- 62/2017-12 od 13. lipnja 2017. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-914/2017-3 od 2. studenog 2017. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11.-15., koja kazna mu teče od 4. siječnja 2019., a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja do isteka vremena za koje je kazna izrečena, odnosno do 4. travnja 2020.

Po izlasku na slobodu prebivalište zatvorenika bit će u P., … .

Temeljem članka 163. ZIKZ u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11.-18. uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javiti Policijskoj upravi v. p.

I Kž 662/2019-4

Policijskoj postaji P., prvi puta u roku od 2 dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust, a potom dalje jednom mjesečno do isteka uvjetnog otpusta te Probacijskom uredu P., prvi puta u roku od 2 dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za zatvorenika.

Temeljem članka 161. stavka 2. ZIKZ određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta odnosno boravišta samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Bjelovaru, kojem se treba javiti u roku od 2 dana po uvjetnom otpustu radi nadzora i u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik smatrajući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za otpuštanje osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi članka 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. ZIKZ spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi kako se radi o zatvoreniku kod kojeg se kriminalni povrat ne može isključiti te da se radi o osobi koja je već ranije osuđivana, između ostalog i zbog kaznenog djela teške krađe odnosno da je ovo kazneno djelo, zbog kojeg se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, počinio za vrijeme provjeravanja iz izrečene djelomične uvjetne osude, zbog čega se, po njegovom mišljenju, ne može osnovano očekivati da boravkom na slobodi zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo.

Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni suda drugog stupnja, upravo smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na svakog pojedinog i konkretnog zatvorenika te okolnosti koje su kod njega individualno utvrđene može s apsolutnom sigurnošću zaključiti i procijeniti kako više doista nema opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada se s potpunim pravom može očekivati da, u slučaju uvjetnog otpuštanja i boravka na slobodi, pod određenim uvjetima i kontrolama, a koje će provoditi nadležna tijela, ubuduće više neće činiti kaznena djela odnosno da je kod ovog zatvorenika u dosadašnjem tijeku izvršavanja kazne zatvora doista došlo do potpune resocijalizacije i korekcije u njegovom dosadašnjem ponašanju.

Pri ovakvoj ocjeni njegovog dosadašnjeg ponašanja i procjeni njegovog budućeg ponašanja valja imati u vidu ne samo izvješće Kaznionice u kojem zatvorenik izdržava kaznu zatvora, a na koje se u podnesenoj žalbi u jednom dijelu poziva i državni odvjetnik, već i izvješće nadležnog probacijskog ureda, a koje se odnosi na postpenalni prihvat zatvorenika i njegove mogućnosti samostalnog uključivanja u svakodnevni život i radne obveze.

I Kž 662/2019-4

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada, ocjenjujući okolnosti propisane člankom 59. stavkom 2. KZ/11.-18., osim činjenica koje proizlaze iz izvješća Kaznionice u G., uzima u obzir i one činjenice koje proizlaze iz izvješća Probacijskog ureda P. te na temelju obaju pribavljenih izvješća donosi konačnu i cjelovitu procjenu budućeg ponašanja zatvorenika.

Iako žalitelj pravilno citira one dijelove iz izvješća Kaznionice, a koji doista ne idu u prilog samom zatvoreniku, pritom isti navedenim okolnostima ipak daje preveliki značaj pri čemu u potpunosti zanemaruje one dijelove tog istog izvješća koji daju potpuno drugačiju sliku o navedenom zatvoreniku i koji mu idu u prilog.

Naime, iz navedenog izvješće proizlazi da se radi o zatvoreniku kod kojeg je utvrđen čitav niz pozitivnih pomaka u dosadašnjem tijeku izvršavanja zatvorske kazne. Radi se o osobi koja je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjena na razinu „uspješan“, trenutno se protiv njega ne vode drugi postupci, poštuje Kućni red i primjerenog je odnosa prema službenicima i drugim zatvorenicima, kazneno djelo priznaje, a kaznu u cijelosti prihvaća, stegovno nije bio tretiran, radno je raspoređen te je i u radu procijenjen kao naročito uspješan, zadržao je podršku obitelji s kojom ostvaruje redovite kontakte, uredno koristi i izvankaznioničke aktivnosti, a iako se kriminalni povrat ne može isključiti, procjena je da se ubuduće s njegove strane očekuje uredno ponašanje pa je shodno tome i mišljenje i preporuka Kaznionice u G. da se zatvoreniku treba odobriti uvjetni otpust. Stoga, imajući u vidu dano mišljenje i preporuku Kaznionice u G., kada se uzmu u obzir sve one brojne i značajne pozitivne okolnosti koje su utvrđene na strani ovog zatvorenika, a koje su kao takve odlučne za ocjenu o uvjetnom otpustu, pa kada se, s druge strane, ima u vidu i izvješće Probacijskog ureda P. prema kojem zatvorenik, u slučaju uvjetnog otpusta, ima osiguran smještaj na adresi prebivališta u obiteljskoj kući s majkom, suprugom i djecom, koji su ga spremni prihvatiti i pomoći mu dok se ne zaposli, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve naprijed navedene i utvrđene pozitivne okolnosti na strani zatvorenika i okolnosti koje proizlaze iz izvješća nadležnog probacijskog ureda o njegovom postpenalnom prihvatu u svome zbiru doista predstavljaju okolnosti koje su takvog karaktera i značaja da se s potpunim pravom može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom trenutku doista došlo do resocijalizacijskog napretka kod ovog zatvorenika i da je isti doista spreman uključiti se u život na slobodi te poštivati zakonske i društvene norme i prije samog isteka zatvorske kazne.

Pri takvoj ocjeni također treba imati u vidu odredbu iz članka 59. stavka 1. KZ/11.-18. prema kojoj sud može osuđenika otpustiti s izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen, ako je do tada izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, a što ovdje jeste slučaj te ako se osnovano može očekivati da neće počiniti novo kazneno djelo. Upravo naprijed navedene pozitivne okolnosti na strani ovog zatvorenika po svome značaju i u svojoj ukupnosti, nasuprot drugačijim tvrdnjama žalitelja, ukazuju na to da je zatvorenik Z. Š. u ovom trenutku u potpunosti spreman za život na slobodi, da je u dosadašnjem tijeku izvršavanja kazne zatvora došlo do njegove resocijalizacije i pozitivnog napretka te da je do sada izdržana kazna zatvora u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika da se može uključiti u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, odnosno u konkretnom slučaju u cijelosti je postignuta svrha kažnjavanja, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

I Kž 662/2019-4

Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.