I Kž-1065/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 14. listopada 2003. godine broj K-27/03, u sjednici održanoj dana 19. veljače 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-1065/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, opt. M. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i po tim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 8. lipnja 2003. godine pa nadalje, oduzeta mu je opojna droga, te je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka, kako je to pobliže određeno u tom dijelu izreke presude.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1065/03-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 14. listopada 2003. godine broj K-27/03, u sjednici održanoj dana 19. veljače 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
p r e s u d i o je:
Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, opt. M. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i po tim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 8. lipnja 2003. godine pa nadalje, oduzeta mu je opojna droga, te je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka, kako je to pobliže određeno u tom dijelu izreke presude.
Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženik, po branitelju P. K., odvjetniku iz P., zbog odluke o kaznenoj sankciji, konkretno kazni, i predložili da se pobijanu presudu preinači u tom dijelu i to: državni odvjetnik - da se optuženiku izrekne strožu kaznu, a optuženik - da mu se izrekne blažu kaznu.
Optuženik je osobno podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika i predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana i njemu izrekne znatno blaža kazna.
I Kž 1065/03-3
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), predložilo je da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalbe nisu osnovane.
Smatrajući da treba strože kazniti optuženika, a nakon što citira olakotne i otegotne okolnosti koje je uzeo u obzir prvostupanjski sud prilikom suđenja, državni odvjetnik navodi kako otegotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri imale odraza na visinu kazne, napose sama količina droge marihuane, da sud nije kritički cijenio priznanje u situaciji kada su postojali i drugi dokazi, te da nije uzeo u obzir, kao otegotnu okolnost, činjenicu da je droga nabavljena na teritoriju jedne države, prenošena preko druge s ciljem prodaje u trećoj državi, što da ukazuje na veću odlučnost i upornost optuženika u počinjenju djela.
Optuženik, pak, smatra izrečenu kaznu od tri godine zatvora prestrogom, ukazuje na olakotne okolnosti, posebno obiteljske i materijalne prilike, bolest supruge, smrt majke i sam motiv počinjenja djela, a to nije želja za lakom zaradom i bogaćenjem, te navodi da je i njegovo zdravstveno stanje znatno narušeno, da je invalid III kategorije uslijed oštećenja kralježnice, da se zbog njegova držanja pred sudom i izraženog kajanja treba zaključiti kako se i blažom kaznenom sankcijom može postići svrha kažnjavanja.
Suprotno žalbenim navodima i tvrdnjama oba žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku i ispravno ih je vrednovao, a očito je vodio računa i o svim drugim okolnostima koje se naglašavaju u žalbama, kada je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i u istu mu uračunao vrijeme provedeno u pritvoru. To je u svemu primjerena kazna i njome će se moći ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđeni u odredbi čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ.
Stoga su žalbe ocijenjene kao neosnovane.
Kako, dakle, žalbe nisu osnovane, te kako ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene ni bitne postupovne povrede iz čl. 367. ZKP ni povrede kaznenog zakona iz čl. 368. ZKP, na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 19. veljače 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.