Rev-x-1125/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1125/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik L. J.-R., odvjetnica iz Z., protiv prvotuženika Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik iz Z., te protiv drugotuženika J. D., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnica iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2081/10 od 3. svibnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3663/08 od 26. ožujka 2010., u sjednici održanoj 18. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizije tužitelja J. J. i drugotuženika J. D. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je drugotuženiku platiti tužitelju iznos od 186.556,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2010. do isplate, te plaćati mu rentu u iznosu od 200,00 kn mjesečno počevši od 26. ožujka 2010. pa nadalje sa zateznom kamatom, kao i nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 67.961,70 kn sa zateznom kamatom.

Protiv drugotuženika odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži zateznu kamatu za razdoblje od 28. svibnja 1997. do 25. ožujka 2010. na iznos od 186.556,00 kn, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose od po 200,00 kn mjesečno za razdoblje od 28. listopada 1997. do 25. ožujka 2010.

Protiv prvotuženika tužiteljev zahtjev odbijen je u cijelosti te je naloženo tužitelju da nadoknadi prvotuženiku parnične troškove u iznosu od 15.990,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i drugotuženika.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njegova žalba reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači drugostupanjska presuda u dijelu protiv kojeg je podnesena revizija ili da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena njegova žalba reviziju je podnio drugotuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizije nisu osnovane.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj angažiran od drugotuženika na izvođenju radova na sanaciji krova hladnjače (objekt na tržnici u Z., Ž.), te da je prilikom rada tužitelj, zbog puknuća salonitne ploče na površini krova na kojem se nalazio, pao s visine od 6 – 7 metara i zadobio ozljede zbog kojih u ovom predmetu traži naknadu štete.

Utvrđeno je i to da je naručitelj radova prvotuženik a izvođač radova drugotuženik, te je drugostupanjski sud zaključio da je za štetu odgovoran drugotuženik kao osoba koja se bavi opasnom djelatnošću (čl. 174. st. 1. i čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i dr. – dalje: ZOO).

Tužbeni zahtjev odbijen je protiv prvotuženika jer je ocijenjeno da nema pretpostavki za primjenu odredbe čl. 207. ZOO prema kojoj naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

Drugotuženik u reviziji smatra da su nezakonito nižestupanjski sudovi zaključili da bi tužitelj bio u pravnom odnosu s drugotuženikom (već eventualno s njegovim ocem), međutim, osnovano je drugostupanjski sud prihvatio razloge prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi da je drugotuženik bio izvođač radova na sanaciji krova temeljem ugovora o sanaciji (list 24 – 28 spisa).

Ovakav zaključak nedvojbeno proizlazi i iz obrane okrivljenika (drugotuženik) koja je iznesena u kaznenom postupku koji je vođen protiv drugotuženika kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ks-297/99.

Naime, u tom postupku drugotuženik je izjavio da je on bio izvođač radova na krovu, pa je evidentno da je tužitelj za njega sudjelovao u izvođenju radova na sanaciji krova.

Drugotuženik u reviziji prigovara da nije utvrđeno da li je tužitelj imao status radnika ili treće osobe međutim, taj prigovor nije osnovan jer odgovornost drugotuženika za štetu temeljem odredaba čl. 174. st. 1. i čl. 154. st. 2. ZOO postoji bez obzira na status oštećenika pri čemu nije odlučno da li postoji odgovornost za štetu i po eventualnim drugim pravnim osnovama (kumulacija pravnih osnova).

Osim toga, taj prigovor nije osnovan niti zbog toga što iz razloga drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije treća osoba (uostalom, zbog toga je i odbijen tužbeni zahtjev protiv prvotuženika).

Prema tome, ne postoje razlozi zbog kojih je drugotuženik podnio reviziju. Revizija tužitelja svodi se na tvrdnju da je tužitelj bio treća osoba te da mu za štetu, solidarno s drugotuženikom, odgovara i prvotuženik kao naručitelj radova, temeljem odredbe čl. 207. ZOO.

Međutim, bez obzira na to da li se tužitelja može smatrati osobom koja je bila u radnom odnosu ili osobom koja je radila temeljem ugovora o djelu ili ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova, tužitelja se ne može smatrati trećom osobom.

Naime, pod trećim osobama, u smislu odredbe čl. 207. ZOO, podrazumijevaju se osobe koje posredno niti neposredno ne sudjeluju u građenju, a kako je tužitelj obavljao za drugotuženika fizičke radove na sanaciji krova nikako ga se ne može smatrati trećom osobom, pa zbog toga niti prvotuženik ne odgovara za štetu tužitelju temeljem čl. 207. ZOO. U reviziji tužitelj također prigovara da nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir okolnost da je prvotuženik propustio osigurati stručni nadzor nad izvođenjem radova, međutim, Zakonom o građenju ("Narodne novine", broj 77/92), propisana je obveza osiguranja stručnog nadzora samo onda ukoliko se radi o gradnji, a ne i u situacijama kada se obavljaju pojedini radovi na građevini (rekonstrukcija krovišta u konkretnom slučaju).

Osim toga, stručnim nadzorom vodi se računa o tome da se gradi u skladu s građevnom dozvolom, te po Zakonu o građenju, kao i o tome da je kvaliteta radova ugrađenih proizvoda i opreme u skladu sa zahtjevima projekta, te da je ta kvaliteta dokazana propisanim ispitivanjima i dokumentima.

Stručnim nadzorom ne kontroliraju se pravni odnosi između izvođača i osoba koje on angažira u građenju, niti se nadzire provođenje mjera zaštite na radu i slično. Prema tome, ne postoje niti razlozi zbog kojih je reviziju podnio tužitelj, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka na

čl. 393. Zakona o

koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11) riješeno kao u izreci (revizije stranaka su odbijene).

U Zagrebu, 18. srpnja 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.