Rev-2153/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2153/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. L. B. iz Z., kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik I. B., a njega punomoćnica D. K.-Ž., odvjetnica iz Z., protiv tuženice C. o d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. travnja 1997. godine broj Gž- 4730/96, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 1995. godine broj Pn-2991/94, u sjednici održanoj dana 1. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. travnja 1997. godine broj Gž-4730/96 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 1995. godine broj Pn-2991/94 u dosuđujućem dijelu preko iznosa od 23.800,00 kn, kao i u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima, te u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u daljem iznosu od 14.700,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

Tuženica je dužna naknaditi tužitelju troškove cijelog postupka u iznosu od 2.772,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužitelju 52.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate počev od 11. siječnja 1995. godine do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.944,00 kn, dok je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 77.850,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 38.500,00 kn i odluke o parničnom trošku, tako da je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 13.650,00 kn i parnični trošak u iznosu od 986,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ustvrdivši da su dosuđeni iznosi pravične novčane naknade previsoki i neprimjereni pretrpljenoj nematerijalnoj šteti. Predložila je preinačenje pobijane presude odmjeravanjem pravične novčane naknade za fizičke boli u iznosu od 10.000,00 kn, za strah u iznosu od 6.000,00 kn te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 18.000,00 kn, sve umanjeno za 30% na ime suodgovornosti tužitelja, tako da bi ukupna naknada iznosila 23.800,00 kn. Tužitelj nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Osnovan je prigovor tuženice da je pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj u dobi od 9 godina u prometnoj nezgodi dana 11. svibnja 1989. godine zadobio udarnokrvno podljeve zdjelice sa prijelomom lijeve stidne i sjedne kosti,

- da se prometna nezgoda dogodila tako što je tužitelj iz grupe djece na kolniku istrčao pred vozilo osiguranice tuženice,

- da je na mjestu nezgode brzina kretanja ograničena na 40 km/h, a da je osiguranica tuženice upravljala vozilom brzinom od 41 km/h i pravovremeno reagirala kočenjem,

- da bi se nezgoda mogla izbjeći da se vozilo osiguranice tuženice kretalo brzinom do 30 km/h,

- da je usljed zadobijenih ozljeda malodobni tužitelj trpio jake fizičke boli oko 2 tjedna, srednje jačine oko 2 tjedna, a manje bolove oko 3 mjeseca,

- da je mldb. tužitelj trpio jaki strah 2 dana, koji je u njegovoj psihi izazvao podsvjesnu preosjetljivost i neurozu, tako da se i danas boji prometa,

- da je životna sposobnost mldb. tužitelja smanjena za 10%.

Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica pravilno ocijenili da postoji podijeljena odgovornost sudionika prometne nezgode tako da mldb. tužitelj kao oštećenik ima u smislu čl. 192. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu štete, a tuženica se u smislu čl. 177. st. 3. ZOO djelomično oslobađa odgovornosti zbog postojanja te suodgovornosti.

Ocijenivši sve utvrđene pravno relevantne okolnosti u smislu čl. 200. ZOO nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da sve te okolnosti, a osobito jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavni oblici u kojima se to smanjenje svakodnevno očituje, kao i dob tužitelja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za sve zatražene oblike štete.

Međutim, po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi su previsoko odmjerili pravičnu novčanu naknadu. Iznosi primjereni pretrpljenoj nematerijalnoj šteti bili bi za pretrpljene fizičke boli 10.000,00 kn, za strah 6.000,00 kn i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 18.000,00 kn, odnosno ukupno 34.000,00 kn. Kako je mldb. tužitelj doprinio nastanku štete 30%, za toliko je manja obveza tuženice na naknadu štete.

Stoga je o reviziji tuženice odlučeno na temelju čl. 395. st. 1. ZPP djelomičnim preinačenjem pobijane presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva preko iznosa od 23.800,00 kn s pripadajućim kamatama.

Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 164. st. 2. ZPP. Tužitelju su dosuđeni troškovi u iznosu od 2.772,00 kn, i to: troškovi zastupanja i sudskih pristojbi srazmjerno uspjehu u sporu od približno 20%, a troškovi vještačenja u iznosu u kojem su nastali.

U Zagrebu, 1. ožujka 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.