Rev-740/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 740/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkvića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Mjesne zajednice Preko, sada Općine Preko, koju zastupa D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženih Š. dr. M., pok. P. iz Z., M.-M. M., pok. P. iz P. i A. M., pok. P. iz P., koga zastupa drugotužena radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 11. studenoga 1993. godine br. Gž-102/93-2 kojom je potvrđena presuda zbog izostanka Općinskog suda u Zadru od 23. rujna 1991. godine br. P-1265/91, u sjednici održanoj dana 27. studenoga 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom zbog izostanka koja je potvrđena pobijanom odlukom utvrđeno je da je tužitelj korisnik nekretnina pobliže naznačenih u izreci te presude na kojima je tužitelj temeljem građenja stekao pravo vlasništva uz obvezu tuženih da tu činjenicu priznaju i da tužitelju izdaju valjanu ispravu za zemljišnoknjižnu promjenu, koju će u protivnom zamijeniti sudska odluka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju su izjavili tuženici iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače i zahtjev tužbe odbije.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija tuženih kao nedopuštena odbaci. O podnesenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

Na prvom ročištu za glavnu raspravu od 23. rujna 1991. godine (l. 9) utvrđena je vrijednost spora u ovom predmetu sa 10.000 tadašnjih dinara (čl. 40. st. 3. ZPP), pa je s obzirom na tu činjenicu izjavljena revizija dopuštena (čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku, "Službeni list bivše SFRJ" br. 20/90).

Suština revizijskih razloga svodi se na tvrdnju da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za mogućnost donošenja presude zbog izostanka jer da osnovanost zahtjeva tužbe ne proizlazi iz navoda u tužbi niti se o utemeljenosti tužbenog zahtjeva može odlučiti na osnovi u tužbi predloženih dokaza. Tuženici osporavaju tužitelju i aktivnu legitimaciju uz dodatne tvrdnje, da tužitelj nije ni posjednik spornih nekretnina niti je u tom smislu evidentiran kod nadležnog katastra, zbog čega donesene presude smatraju nezakonitim odlukama.

Tuženici nisu u pravu. U postupku je utvrđeno da su tuženici za ročište od 23. rujna 1991. godine na kome je donesena presuda zbog izostanka bili uredno pozvani, da se na to ročište nisu odazvali i da na bilo koji način zahtjev tužbe nisu osporili, a iz navoda i dokaza predloženih u tužbi proizlazi da se radi o objektima (Dom kulture tužitelja .....) koji neposredno služi građanima sada bivše Mjesne zajednice P. (čl. 9. st. 2. Zakona o mjesnim zajednicama, "NN" br. 19/83), pa otuda i proizlazi da su se i ostvarile sve pretpostavke za donošenje presude zbog izostanka (čl. 332. ZPP), pa se u tom pogledu revizijski prigovori tuženih nisu ukazali osnovani. Ostali revizijski navodi odnose se na tvrdnju o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a takav prigovor se ne može sa uspjehom isticati u revizijskom postupku (čl. 385. st. 3. ZPP).

S obzirom na istaknute razloge trebalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. studenoga 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.