Rev-1453/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1453/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz H., koga zastupa punomoćnik M. B., odjetnik iz K., protiv tuženika I. Đ. iz F., koga zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 20. veljače 1997. br. Gž-222/97, kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 22. kolovoza 1996. br. P- 733/94, u sjednici održanoj dana 6. travnja 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika I.Đ. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I-Tuženik I.Đ. iz F., D. …, dužan je tužitelju F.D. iz H., M. G. …, platiti na ime naknade štete iznos od 23.760,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 277. st. 1. ZOO, računajući od 22. kolovoza 1996. godine pa do potpune isplate te mu je dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.294,01 kn, sve to u roku od 15 dana.

II-Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na platež naknade štete u iznosu od 16.735,00 kn."

Drugostupanjski sud je presudio:

"Žalba tužitelja se djelomično uvažava, te se preinačuje pobijana presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-733/94-22 od 22. kolovoza 1996. godine i sudi:

Tuženik I.Đ. iz F., D. kbr. …, dužan je tužitelju F.D. iz H., M. G. …, platiti na ime naknade štete iznos od 36.960,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 22. kolovoza 1996. godine pa do isplate, te mu je dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.313,59 kuna, sve to u roku od 15 dana.

Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.535,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom se odbija.

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana."

Protiv te presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj je kao tuženikov radnik stradao na radu 31. srpnja 1993. Nastojeći pomoći drugom tuženikovom radniku u provlačenju željezne šipke kroz rupu na oplati, on je gledao kroz tu rupu, iako ga je vođa grupe M.A. upozoravao da to ne čini, kojom prilikom mu je šipka povrijedila oko. Sve navedeno utvrđeno je u dosadašnjem toku postupka.

Nižestupanjski su sudovi ocijenili da je štetni događaj rezultat nepravilnog postupanja kako tužitelja tako i tuženikovog radnika M.A. Tužitelj je naime kritične zgode usprkos upozorenju gledao kroz rupu na oplati, a M.A. je drugom radniku rekao da gurnu šipku kroz rupu iako je u to vrijeme tužitelj držao oko na otvoru kroz koji je trebala proći šipka.

Za ocjenu tuženikove odštetne odgovornosti mjerodavna je odredba čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 19/83, 17/86, 46/92, 26/93 i 29/94) u smislu koje tuženik odgovara tužitelju za štetu zbog povrede na radu ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti a to su: viša sila, radnja i djelovanje treće osobe i krivnja tužitelja.

Neosnovano revident tvrdi da u ovom sporu postoji isključiva krivnja tužitelja za nastanak štetnog događaja. Naprotiv, s obzirom na utvrđene okolnosti pod kojima je došlo do nesreće na radu nižestupanjski su sudovi opravdano ocijenili da je tužitelj samo djelomično doprinio svojoj šteti te je i po shvaćanju ovog Vrhovnog suda žalbeni sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je našao da tužiteljev doprinos iznosi 30%.

Revident nije u pravu niti kad tvrdi da je drugostupanjski sud bitno povrijedio odredbe parničnog postupka kad je visinu tužiteljevog skrivljenog doprinosa ocijenio drugačije nego prvostupanjski sud. Tuženik, naime, smatra da je drugačijom ocjenom tužiteljevog doprinosa bez provedene rasprave drugostupanjski sud neovlašteno utvrdio činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda. To, međutim, nije točno. Ocjena oštećenikovog skrivljenog doprinosa vlastitoj šteti je pravne, a ne činjenične naravi, pa žalbeni sud može, i to po službenoj dužnosti, preocjenjivati visinu tog doprinosa (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), polazeći dakako pri tome od relevantnih činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud. Upravo tako postupio je i žalbeni sud i u ovom predmetu.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 6. travnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.