I Kž-1136/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1136/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu o izdvajanju pismena iz spisa od 13. studenog 2007. godine br. K-82/07, u sjednici održanoj 23. siječnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu u kaznenom predmetu protiv opt. J. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 - u daljnjem tekstu: KZ), prihvaćen je prijedlog branitelja okr. J. C., te je izdvojen iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz zapisnik o ispitivanju osumnjičenika D. V. od 29. rujna 2006. godine (list 13 i 14 spisa).

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se spomenuti dokaz neće izdvojiti iz spisa.

Žalba nije osnovana.

U pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da iz materijalnih dokaza o vremenu ispitivanja osumnjičenika i vremenu boravka branitelja u prostorijama Policijske uprave z., Odjel kriminaliteta, proizlazi da ispitivanje osumnjičenika nije bilo obavljeno u skladu s odredbom čl. 177. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: ZKP), zbog čega se ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

I Kž 1136/07-3

Naime, iz zapisnika o ispitivanju osum. D. V. od 29. rujna 2006., proizlazi da je ispitivanje trajalo od 9,25 do 10,00 sati, dok iz Knjige evidencije ulazaka i izlazaka u PUZ, Odjel kriminaliteta, proizlazi da je branitelj ušao u 8,50, a izašao u 9,38 sati, što ukazuje na to da je branitelj nazočio ispitivanju osumnjičenika svega trinaest minuta. Ovo vrijeme, koje je ustvari još kraće, kada se odbije vrijeme koliko je branitelju bilo potrebno da dođe do prostorije za ispitivanje i natrag do izlazne porte, svakako nije dostatno da bi se ispitivanje obavilo u skladu sa zakonskim propisima.

Kako svjedok, policijski službenik, D. H. potvrđuje da su početak i završetak ispitivanja točno uneseni u zapisnik, dok s druge strane, nema razloga sumnjati u vjerodostojnost podataka iz evidencijske knjige, koji su vrlo precizno uneseni, a što je i potrebno baš zbog toga jer ta evidencija služi kao dokaz o ulascima stranaka u službene policijske prostorije i njihovim izlascima, zaključak suda prvog stupnja o tome da branitelj nije bio prisutan za cijelo vrijeme ispitivanja osumnjičenika je osnovan.

Nije prihvatljivo pozivanje u žalbi državnog odvjetnika na mogućnost da se knjiga evidencije ulazaka i izlazaka toga dana nije vodila ažurno, pa da je moguće da su podaci o tome pogrešno upisani, jer se radi o pretpostavci koja u sebi uključuje sumnju u profesionalnost rada policijskih djelatnika i pouzdanost službene evidencije, a time i u njezin smisao i svrhu.

Također nije odlučujuća ni izjava osum. D. V. da je branitelj bio nazočan cijelo vrijeme njegovog ispitivanja s obzirom da ona ne korespondira s materijalnim dokazima, dok iz iskaza samog branitelja proizlazi da se ne sjeća konkretnog događaja.

S obzirom na sve navedene okolnosti valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.