Psz-347/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 347/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjene B.C. iz S., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 10. studenog 1992. br. SP-2326/92, radi prekršaja iz čl. 227. st. 1. toč. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama koji je preuzet na temelju čl. 1. st. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti unutarnjih poslova ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOSPC), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjene protiv rješenja Gradskih sudaca za prekršaje - Sesvete br. XV-S/2-941/91 i 1370/91 od 24.IX. 1992., kojim je kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 227. st. 1. toč. 4. ZOSPC, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjena tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašena krivom, jer nije počinila prekršaj za koji je kažnjena. Tvrdi da je za predmetni sudar isključivo kriv Š.S., pa predlaže da Vrhovni sud Hrvatske njezin zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda Republičko vijeće za prekršaje pravilno je utvrdilo da je djelo kažnjene u cijelosti u provedenom postupku dokazano izvršenim saslušanjem kažnjene, i svjedoka Š.S., te provedenim uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku prometne struke. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjena počinila djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjene iznesen u zahtjevu za sudsku zaštitu da nije počinila predmetni prekršaj, te da je za sudar isključivo kriv Š.S., budući da protivno proizlazi iz rezultata provedenog prekršajnog postupka.

Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja djelo kažnjene pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 11. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. D.B. -M., odvjetnik, Z., … ,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Z., sa spisom (2x).