I Kž-176/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 176/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. C., zbog kaznenog djela iz članka 243. i dr. Kaznenog zakona Republike Paname, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 02. veljače 2012. broj Kv-61/12, u sjednici održanoj dana 17. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba izručenika M. C., preinačuje se pobijano rješenje u točki I izreke i odbija zamolba za njegovo izručenje Republici Panami radi kaznenog progona zbog kaznenih djela iz članka 243. i članaka 245. do 253. Kaznenog zakona Republike Paname.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu utvrdio je u točki I izreke da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Panami izručenika M. C., državljanina Republike Švicarske, radi kaznenog progona zbog kaznenih djela iz članka 243. i 245. do 253. Kaznenog zakona Republike Paname, dok je pod točkom II. izreke pobijanog rješenja odbijena zamolba za njegovo izručenje radi kaznenog progona zbog kaznenog djela iz članka 244. Kaznenog zakona Republike Paname.

Protiv tog rješenja u točki I izreke žalbu je pravodobno podnio izručenik M. C. putem branitelja J. F., odvjetnika u S., i J. S., odvjetnice u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu: ZKP/97) i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i odbije izručenje, a podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

I Kž 176/12-4

Postupajući u skladu s odredbom članka 373. stavak 1. u svezi člankom 399. ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić u pisanom mišljenju broj KŽ-DO-315/12 od 27. veljače 2012. predložio je da se žalba izručenika prihvati.

Žalba je osnovana.

Prije svega treba reći da je prvostupanjski sud, nasuprot mišljenju žalitelja, u obrazloženju pobijanog rješenja dao razloge o činjenicama koje drži odlučnim za utvrđivanje pretpostavki za izručenje izručenika Republici Panami, a povodom zamolbe iste države radi kaznenog progona zbog kaznenih djela iz članka 243. do 253. Kaznenog zakona Republike Paname, pa, stoga, nije počinjena bitna povreda iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97 na koju upire žalitelj.

Međutim, prvostupanjski sud je iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika M. C. R. P., čime je ostvarena žalbena osnova pogrešne primjene materijalnog prava.

Naime, odredbom članka 34. stavak 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMPO ) propisano je da će se stranac, koji je na temelju odluke stranog pravosudnog tijela države koja izručenje traži okrivljen ili osuđen radi kaznenih djela kažnjivih u skladu sa zakonom te države, izručiti toj državi radi vođenja kaznenog postupka, odnosno radi izvršenja sankcija koja uključuje lišavanje slobode, ako takva djela sadrže bitna obilježja kaznenih djela i prema domaćem pravu.

Sadržaj citirane zakonske odredbe govori o tzv. obostranoj kažnjivosti, odnosno identitetu norme i upućuje na zaključak da činjenični opis djela iz zamolbe strane države radi izručenja mora sadržavati činjenice koje je moguće suštinski podvesti pod bitna obilježja kaznenog djela zamoljene države.

Odredbom članka 35. stavak 1. točke 3. i 7. ZOMPO propisano je da se izručenje neće dopustiti ako djelo zbog kojeg se traži izručenje nije kazneno djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je počinjeno i ako nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo ili da postoji pravomoćna presuda.

U prilozima dostavljenim uz zamolbu za izručenje strane države, a niti u samoj zamolbi, ne navodi se potpun opis radnje, koja bi se činjenično mogla podvesti, kako pod zakonski opis kaznenih djela za koja se izručenje traži po kaznenom zakonu Republike Paname, tako ni pod bitna obilježja nekog od kaznenih djela po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske.

Naime, vrlo šturi činjenični opis navodi se u zahtjevu za izručenje Trinaestog okružnog suda Republike Paname u IV odjeljku pod nazivom „Povijest predmeta“ (list 183 spisa) iz kojeg bi se moglo zaključiti da se izručeniku M. C., kao zakonskom predstavniku i jedinom dioničaru tvrtke O. C. stavlja na teret da je s tvrtkom „F. G. I..“, koja se bavi

I Kž 176/12-4

prodajom prava potraživanja na lokalnoj i međunarodnoj razini, sklopio sedam ugovora o prodaji prava potraživanja tijekom mjeseca svibnja, lipnja, srpnja i rujna 2008, čime da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarskog poretka na štetu tvrtki „G. B. C.“ i „F. G. I.“ .

Takav činjenični opis ne sadržava bitna obilježja niti jednog kaznenog djela po domaćem pravu pa tako ni onih koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, to tim više što iz spomenutog činjeničnog opisa nije vidljivo u čemu bi se sastojalo eventualno prijevarno postupanje izručenika, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi pa se ne može govoriti niti o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. Kaznenog zakona, jer mu nedostaje bitna subjektivna komponenta.

Također treba reći da uz zamolbu za izručenje strana država nije priložila ni dokaze koji bi potkrijepili osnovanu sumnju da je izručenik počinio određeno kazneno djelo, čime su ostvarene pretpostavke za odbijanje izručenja stranca drugoj državi, u smislu odredbe članka 35. ZOMPO.

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 398. stavak 3. ZKP/97.

U Zagrebu, 17. travnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v.r.