I Kž-904/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 904/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i mr. Horvatinović Ružice, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivicom predmetu protiv opt. Č. I. zbog krivičnog djela iz čl. 214. st. 3. preuzetog KZJ, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 20. listopada 1992. K 178/92-14 (Kv 655/92-2), u sjednici održanoj 16. studenog 1992. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog tužitelja.

Obrazloženje

Pobijanim prvostepenim rješenjem Vojni sud u Osijeku od 20. listopada 1992. br. K 178/92-14 (Kv 655/92-2), obustavio je krivični postupak protiv opt. Č. I., zbog krivičnog djela iz čl. 214. st. 3. preuzetog KZ a temeljem čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58/92).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu vojni tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prema optuženiku nastavi krivični postupak.

Javni tužitelj Hrvatske vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 398. st. 1. u vezi čl. 370. st. 1. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) prijedlog da se žalba vojnog tužitelja odbije kao neosnovana "budući da se radi o krivičnom djelu na koje bi trebalo primijeniti Zakon o oprostu".

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da nije bilo osnova za primjenu "diskrecionih ovlaštenja suda" u svezi

I Kž 904/1992-3

primjene Zakona o oprostu, a iz razloga, stoje opt. Č. I., kao vojni obveznik, napustio teritorij Republike Hrvatske i ostao u inozemstvu - a njegova djelatnost i nadalje traje.

Suprotno navodima žalitelja ovdje se ne radi o "diskrecionom ovlaštenju suda" već se radi o pravilnoj primjeni zakona.

Naime, prema odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske protiv počinitelja krivičnih djela u oružanim sukobima (ili u svezi sa oružanim sukobima) protiv Republike Hrvatske, obustavlja se krivični progon, odnosno krivični postupak.

Kako iz opisa krivičnog djela zbog kojeg se opt. Č.

I. tereti, ne proizlazi da se radi o takvom krivičnom djelu za čiji je progon Republika Hrvatska obavezna prema odredbama medjunarodnog prava (čl. 2. Zakona o oprostu...), to istovremeno znači, daje prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu čl. 1. Zakona o oprostu, i u skladu s tim obustavio krivični postupak protiv opt. Č. I..

Iz navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v. r.

dr Novoselec Petar, v. r.