I Kž-830/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 830/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinje kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj K-10/09 od 12. lipnja 2009., u sjednici održanoj dana 11. veljače 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženika I. N. i optuženika B. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odluci o kazni tako da se opt. I. N. i opt. B. S. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, za koje su po sudu prvog stupnja proglašeni krivim, temeljem tog zakonskog propisa, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca svakome, dok se prihvaća po sudu prvog stupanja utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 221. st. 4. KZ u trajanju od pet mjeseci za svakog te se primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ opt. N. I. i opt. B. S. osuđuju na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci svaki u koju kaznu im se, svakome, temeljem čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 7. veljače 2009. pa nadalje.

II. U ostalom dijelu žalbe optuženika I. N. i B. S. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašeni su krivim opt. I. N. i opt. B. S. zbog kaznenih djela razbojništva, iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ te oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 4. u vezi st. 1. KZ, pa su im utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz čl. 218. st. 2. KZ, svakome kazna zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 221. st. 4. KZ, svakome u trajanju od pet mjeseci, a temeljem čl. 60. st. 1 u vezi st. 2. toč. c. KZ osuđeni su svaki na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Temeljem čl. 63. KZ u jedinstvene kazne zatvora uračunato im je vrijeme provedeno u pritvoru od 7. veljače 2009. pa nadalje.

Temeljem čl. 132. ZKP oštećeni Ž. R. i T. „V.“ upućeni su da imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici. Temeljem čl. 424. ZKP u vezi čl. 82. KZ od optuženika je oduzeta

I Kž 830/09-4

imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela tako da se optuženici obvezuju u korist državnog proračuna isplatiti svaki 1.350,00 kuna, a temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženici su u cijelosti oslobođeni od obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, opt. I. N. i opt. B. S. oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. ZKP, opisano pod toč. 3) izreke prvostupanjske presude.

Protiv osuđujućeg dijela ove presude žale se oba optuženika.

Opt. I. N. žali se po branitelju J. K., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Opt. B. S. žali se osobno i po braniteljici A. P., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje odnosno da se preinači prvostupanjska presuda i optuženik oslobodi od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a isti je vraćen s prijedlogom da se žalbe optuženika kao neosnovane odbiju.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

Iako se u žalbama ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP tvrdnjom da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je presuda proturječna sama sebi, ovi prigovori se u stvari odnose na pobijanje zaključka prvostupanjskog suda glede odlučnih činjenica, pa prema tome predstavljaju žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u okviru koje će isti biti razmatrani.

Stoga, nisu ostvareni istaknuti vidovi označene bitne povrede, a niti neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti.

Ispitivanjem pobijanje presude u smislu čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP nisu nađene povrede kaznenog zakona. Iako žalitelj B. S. navodi žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona smatrajući da je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, čime žalitelj u stvari pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, u obrazloženju žalbe navodi se da je sud pogrešno zaključio da je optuženik B. S. počinio kaznena djela jer to ne proizlazi niti iz iskaza saslušanih svjedoka, a nema materijalnih tragova, pa će se i ovi prigovori razmatrati u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 830/09-4

Nisu u pravu žalitelji kada osporavaju prvostupanjsku presudu glede utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da su nevjerodostojni iskazi svjedoka V. H. i A. V., a materijalnih dokaza za počinjenje kaznenih djela nema, dok iskazi svjedoka R. B. i Š. I. ne terete optuženike jer ih oni niti ne prepoznaju.

Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je iskaz svjedokinje A. V. logičan, okolnosan, uvjerljiv, životan i detaljan iz kojeg sud zaključuje da su optuženici njoj toga dana ispričali da su „opljačkali“ benzinsku pumpu, uzeli novac, a da su do benzinske postaje došli vozilom koje su prethodno otuđili od jednog „Z.“ koji živi blizu H., da su auto, kada su vidjeli policijsku patrolu, negdje ostavili i pobjegli u šumu, da su u vrijeme počinjenja djela koristili puške, da su na glavi obojica imali tzv. fantomke, a na sebi neke jakne koje su potom ostavili u šumi. Također je iskazala da su V. H. platili 1.000,00 kuna za prijevoz do Z., a što u potpunosti potvrđuje i svjedok V. H. (iskazom u istrazi), da su ga optuženici nazvali i zatražili da ih odveze u Z. istog dana kad je počinjeno kazneno djelo razbojništva. Ove iskaze prvostupanjski sud međusobno povezuje i zaključuje da je to dva sata nakon počinjenja razbojništva na benzinskoj crpki, a potom da je nakon dva sata policija na tom dijelu autoputa kod B. H. pronašla napušteno osobno vozilo vlasništvo Ž. i M. R.. Navedeni svjedok je potvrdio iskaz A. V. da ju je optuženik N. I., tada njezin dečko, tražio da ukoliko neko pita za njega da kaže da je nekoliko dana prije toga čitavo vrijeme bio kod nje te da se s optuženicima posvađao po povratku iz Z., jer je u međuvremenu čuo da su „razbili benzinsku“ pa ih je pitao zbog čega mu to nisu rekli, na što su mu oni odgovorili da mu to nisu rekli zato što ih onda ne bi vozio.

Također nije u pravu žalitelj B. S. kada osporava da sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije saslušao sve njegove svjedoke, jer iz zapisnika s glavne rasprave proizlazi da dokaznih prijedloga nakon dovršenog dokaznog postupka nije bilo. Naime, prvostupanjski sud je ispitao sve predložene svjedoke, izvršio uvid u zapisnike o uviđaju, a drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

Također nisu prihvatljivi navodi žalbi u pogledu osporavanja iskaza svjedokinje A. V. da je ona bila uvrijeđena i revoltirana prekidom veze te se osvećivala svome dečku. Naime, prema zapisniku od 10. lipnja 2009. (list 314) sa glavne rasprave proizlazi da je opt. I. N. još uvijek smatrao da je sa svjedokinjom u vezi, jer je tražio da mu se odobri puštanje iz pritvora kako bi se oženio s A. V..

Stoga nije osnovan prigovor žalitelja da se radi o ostavljenoj djevojci, koja zbog osvete tereti opt. I. N., tim više što je taj iskaz u potpunosti potvrđen iskazom svjedoka H. V., a krug indicija se zatvara iskazima očevidaca događaja R. B. i I. Š., koji su bili na benzinskoj pumpi i uočili dvije muške osobe, jednu s puškom i zidarskim čekićem, s kapama na glavi i koji su uzeli iz blagajne novac.

Također nije u pravu žalitelj S. B. da nije bilo očevidaca i materijalnih tragova koji bi upućivali na počinjenje kaznenog djela iz čl. 221. st. 1. KZ, pa da je stoga pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer je ispravno prvostupanjski sud iz iskaza svjedoka V. H., A. V. i oštečenika Ž. R. uz zapisnik o očevidu utvrdio počinjenje protupravnog oduzimanja vozila na motorni pogon.

Nadalje, nisu u pravu žalitelji kada navode da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radilo o pravoj pušci. Iz iskaza svjedoka R. B., koji iskaz je u potpunosti

I Kž 830/09-4

prihvaćen kao vjerodostojan, proizlazi da je počinitelj kaznenog djela razbojništva u ruci držao jednu staru pušku koja je bila ručne izrade, a ona se po Zakonu o oružju smatra oružjem, bez obzira na koji način je izrađena, industrijski ili ručno, tim više što je tom prilikom drugi supočinitelj u djelu imao zidarski čekić, što je opasno oruđe, a time je i opstojnost kvalifikatornog elementa djela razbojništva neupitna.

Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, osnovane su žalbe optuženika zbog odluke o kazni, i to u odnosu na kazneno djelo razbojništva.

U pravu su optuženici da im je trebalo za kazneno djelo razbojništva utvrditi kazne zatvora u kraćem trajanju. Ovo s obzirom da se radi o optuženicima koji su u vrijeme počinjenja djela bili vrlo mladi, opt. I. N. 21-godišnjak, opt. B. S. 22-godišnjak, oboje su roditelji i to opt. N. I. otac dvoje djece, a opt. S. B. četvoro djece, pri čemu treba imati na umu težinu, pogibeljnost i posljedice počinjenog kaznenog djela razbojništva.

Stoga drugostupanjski sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske, smatra da se i kaznom zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca svakom za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, uz prihvaćanje po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora od pet mjeseci svakom za kazneno djelo oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 4. KZ i osudom oba optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i šest mjeseci, može ostvariti svrha izricanja kazne za oba optuženika.

Ispitivanjem pobijane presude po čl. 382. ZKP, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno i zakonito odlučio o oduzimanju imovinske koristi i optuženike obvezao da isplate po 1.350,00 kuna svaki.

Slijedom svega naprijed iznijetog i kako ovaj sud nije našao povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, sa žalbama optuženika je postupljeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem čl. 390. st. 1. i 387. ZKP.

U Zagrebu, 11. veljače 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.