I Kž-59/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-59/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, Erike Kocijančić i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. H. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2001. godine broj K-48/00 (Kv-688/01), u sjednici održanoj 21. ožujka 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. D.H.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, na temelju čl. 409. st. 1. ZKP, odbačen je zahtjev D.H. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2000. godine broj K-48/00 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. veljače 2001. godine broj I Kž-38/01, a kojom je on osuđen zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. siječnja 1999. godine, pa nadalje.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik i predlaže da se ona prihvati i dopusti obnova kaznenog postupka.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. u svezi sa čl. 399. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

nog stanja utvrđenog

Obrazlažući žalbu, osuđenik prigovara pravilnosti činjenič

pravomoćnom presudom, te kao u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, prigovara ocjeni iskaza svjedokinje I.H., tvrdeći da je to pristran iskaz, budući da joj je oštećenik otac, te ocjeni iskaza sudsko-medicinskog vještaka prof. dr. D.Z.

Dakle, osuđenik ne temelji svoj zahtjev na nikakvim novim činjenicama i dokazima u smislu čl. 405. ZKP, a puko pobijanje ispravnosti činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom ne može biti predmetom ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Tvrdnje, pak, osuđenika da je iskaz svjedokinje I.H., njegove supruge, a kćerke pok. oštećenika pristran, a isti je cijenjen u svezi sa svim ostalim izvedenim dokazima, nikako ne opravdava osnovanost zahtjeva. Tek da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je ta svjedokinja dala lažan iskaz (čl. 405. st. 2. ZKP), bio bi to, eventualno, temelj da se dopusti obnova predmetnog postupka (čl. 405. st. 1. toč. 1. ZKP).

Kako, dakle, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 21. ožujka 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.