II Kž-395/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 395/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetniku K. P., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog K. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. listopada 2019. broj Km-2/2019, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba maloljetnika K. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Splitu, nakon izricanja nepravomoćne presude kojom je maloljetniku K. P. izrečena jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11., maloljetniku je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik osobno, a i po braniteljici, odvjetnici I. Š., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se istražni zatvor prema maloljetniku ukine.

S obzirom da se žalbe nadopunjuju, bit razmatrane kao jedinstvena žalba.

Žalba nije osnovana.

Maloljetnik žalbom osporava postojanje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja kaznenih djela kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog

II Kž 395/2019-4

zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., držeći pri tome kako se, u slučaju da i postoji iteracijska opasnost, svrha istražnog zatvora, kao krajnje mjere, može postići i primjenom mjere opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu.

Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama, postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će maloljetnik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, prvostupanjski sud s pravom temelji, a što jasno i iznosi u pobijanom rješenju, na činjenici da je maloljetnik već tretiran zbog kaznenog djela te je bio upućen u Odgojni zavod T., a potom i u različite odgojne ustanove, kako u S., tako i u Z. Ispravno je prvostupanjski sud ocijenio i kako brojnost i način počinjenja kaznenih djela za koja je nepravomoćno osuđen, a koja je počinio u kratkom vremenskom razdoblju zbog dugova, govori u prilog zaključku da je za očekivati da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje stručne osobe defektologa socijalnog pedagoga I. T. M. koja je utvrdila da je, usprkos mjerama koje su se ranije prema maloljetniku primjenjivale, u međuvremenu došlo do daljnjeg propadanja maloljetnika te do progrediranja intenziteta poremećaja u ponašanju kod njega. Iako je boravak u odgojnom zavodu doprinio relativno trajnijoj stabilizaciji njegovog ponašanja, izlaskom iz odgojnog zavoda, maloljetnik se vraća na "staro" i na već prethodno usvojene obrasce ponašanja, te se nanovo upušta u izvršenje novih kaznenih djela. Sve ovo ukazuje kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani maloljetnika K. P.

Stoga je i ovaj sud stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora prema maloljetniku iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te da istu svrhu za sada nije moguće postići primjenom blažih mjera. Pri tome niti okolnost koju iznosi maloljetnik u žalbi, a to je da istražni zatvor teško podnosi, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, s obzirom da žalbenim navodima maloljetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanda Bramberger Ostoić, v.r.

Žarko Dundović, v.r.