Rev-x-214/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 214/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja I. P., 2. tužiteljice M. P., 3. tužiteljice S. V. rođ. P., 4. tužiteljice M. V. rođ. P., 5. tužiteljice B. P. i 6. tužitelja T. P., svi iz Lj., svi zastupani po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1055/09 od 29. rujna 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinski građanski sud u Zagrebu) poslovni broj Pn- 6325/03 od 8. siječnja 2007. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6325/03 od 29. siječnja 2009., u sjednici održanoj 23. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja I. P. i M. P..

r i j e š i o j e:

Odbacuje se kao nedopuštena revizija 3. tužiteljice S. V. rođ. P., 4. tužiteljice M. V. rođ. P., 5. tužiteljice B. P. i 6. tužitelja T. P. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pn-6325/03 od 8. siječnja 2007. naložio tuženiku platiti tužitelju I. P. iznos 66.180,00 kn, M. P. iznos 140.000,00 kn, te preostalim tužiteljima svakom 100.000,00 kn sve sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude i uz naknadu troškova postupka u iznosu 45.506,00 kn. inskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6325/03 od 29. Rješenjem Opć

siječnja 2009. ispravljen je pogrešno naznačen iznos naknade štete za 1.tužitelja I. P. na iznos 166.180,00 kn.

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžn-1055/09 od 29. rujan 2009. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev svih tužitelja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu, te odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužitelja I. P. i M. P. nije osnovana, a revizija 3.tužiteljice S. V. rođ. P., 4. tužiteljice M. V. rođ. P., 5. tužiteljice B. P. i 6. tužitelja T. P. nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da strane mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.

Budući je odbijen kao neosnovan zahtjev tih tužitelja svakog po 100.000,00 kn, dakle pobijani dio drugostupanjske presude u odnosu na te revidente ne prelazi taj iznos, to njihova revizija nije dopuštena, zbog čega je ovaj sud primjenom odredbe čl. 392. ZPP odbacio reviziju S. V. rođ. P., M. V. rođ. P., B. P. i T. P. kao nedopuštenu.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu koju su pretrpjeli smrću bliske osobe i u revizijskoj fazi postupka sporno je pitanje je li u ovom predmetu došlo do zastare potraživanja naknade štete.

Primjenom odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja se primjenjuje na ovaj spor u postupanju sa revizijom temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu I. P. i M. P. ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da se štetni događaj, kada je u prometnoj nesreći poginula T. P. kćerka 1. tužitelja I. P. i M. P. te sestra ostalih tužitelja, dogodio … travnja 1988.,

- da se protiv štetnika vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-1430/89 koji je pravomoćno okončan odbijanjem optužbe zbog nastupa apsolutne zabrane 14. siječnja 1999.,

- te da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. travnja 1997.

Pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je u ovom predmetu došlo do zastare potraživanja naknade štete.

Odredbom čl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) propisano je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Obzirom na činjenicu da je materijalna i nematerijalna šteta koja je predmet ovog postupka nastala 1988. trenutkom smrti sada pok. T. P. u prometnoj nesreći, kada su tužitelji saznali za štetu i osobe koje su štetu počinile, a tužba je podnijeta sudu 1997. to je drugostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 376. ZOO odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je protekao objektivni rok od pet godina od dana kada je šteta nastala.

Pravilan je pravni stav drugostupanjskog suda da se u ovom predmetu odluka nije mogla donijeti primjenom odredbe čl. 377. ZOO koja odredba propisuje dulji rok zastare ukoliko je šteta uzrokovana kaznenim djelom. Rok zastare propisan odredbom čl. 377. ZOO primjenjuje se samo u slučaju kada je pravomoćnom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja. To, međutim, u ovom predmetu nije bio slučaj, jer je kazneni postupak koji je vođen protiv štetnika pravomoćno dovršen odbijanjem optužbe zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog progona protiv optuženih.

Na revizijske navode se ističe da parnični sud u ovom predmetu nije bio ovlašten utvrditi je li šteta tužiteljima uzrokovana kaznenim djelom, jer to može učiniti samo iznimno i to u slučaju ako su postojale određene procesne smetnje da se protiv počinitelja kaznenog djela vodi ili nastavi kazneni postupak (npr. smrt počinitelja, nesposobnost počinitelja za rasuđivanje). Revidenti ni ne tvrde da bi razlog za odbijanje optužbe protiv štetnika bila neka od spomenutih procesnih smetnji zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za primjenu dužeg roka zastare zahtjeva za naknadu štete propisanih odredbom čl. 377. st. 1. ZOO. Pravilno je pravno stajalište drugostupanjskog suda da se u ovom slučaju ne može primijeniti ni odredba čl. 377. st. 2. ZOO prema kojoj prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu, štete jer se i ta zakonska odredba može primijeniti tek u slučaju ukoliko je donesena pravomoćna presuda kojom je štetnik proglašen krivim za kazneno djelo kojim je šteta uzrokovana, a ne i u slučaju ako je došlo do odbijanja optužbe zbog nastupa apsolutne zastare.

Zbog navedenog ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi na koje ukazuju revidenti I. P. i M. P., a ne postoje ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbio njihovu reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 23. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.