I Kr-149/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-149/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl, Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. R. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom uz prijedlog Županijskog suda u Bjelovaru br. Kv-238/00 (K-76/95) od 18. kolovoza 2000., u sjednici održanoj 12. listopada 2000.,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđenika Ž.R. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. K-76/95 od 10. listopada 1995. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž- 904/95 od 27. veljače 1996. godine, osuđen je Ž.R. zbog dva kaznena djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH i kaznenog djela nedopuštenog držanja oružja iz čl. 301. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina koju izdržava u Kaznenom zavodu L.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem kao nove okolnosti ističe da je sklopio brak sa dotadašnjom izvanbračnom suprugom i da im se rodilo još jedno dijete, sedmo. Uz činjenicu da je promijenio odnos prema počinjenim kaznenim djelima i shvatio njihovu težinu predlaže, da mu se na temelju takovih iznesenih okolnosti kazna izvanredno ublaži.

Županijski sud u Bjelovaru dostavio je prijedlog, da se zahtjev osuđenika odbije, a negativni su i prijedlozi županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Okolnosti koje osuđenik iznosi u svom zahtjevu jesu nove okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda, ali one nisu takovog značenja da bi, sve da su u to vrijeme i postojale, očito dovele do blaže osude.

Naime, kod odmjeravanja kazne sud je osuđeniku cijenio kao olakotno da je otac šestero djece, pa rođenje još jednog djeteta ne predstavlja takovu novu okolnost koja bi očito dovela do blaže osude.

Isto tako se ni sklapanje braka sa ženom s kojom je osuđenik još od svoje šesnaeste godine živio u izvanbračnoj zajednici ne može smatrati takovom novom okolnošću koja bi očito dovela do blaže osude.

Zbog navedenih razloga proizlazi, da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP, pa je zahtjev osuđenika trebalo odbiti, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 12. listopada 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović v.r.

Katica Jelić v.r.