Gžrs-85/2013-1 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatednalaže tuženiku da ga vrati na radno mjesto zavarivač III. sklopivi na koje je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa u roku od 8 dana, utvrđuje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao temeljem rješenja zavoda, Područna služba Split o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad od 21. ožujka 2013., kao ni temeljem rješenja zavoda središnja služba od 22. svibnja 2012. jer ista rješenja isu pravomoćna,
Legislator headnote
AI generatedGžrs-85/2013-1 · Županijski sud u Splitu: na iznos od 1.704,99 kuna od 15. prosinca 2009.; po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa do isplate, dok se za više zatraženim ukupnim iznosom od 211.645,08 kuna tužbeno traženje tužitelja odbija kao neosnovano.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gžrs-85/2013-1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika B.-b. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. B., dipl. pravnici, radi poništenja odluke, utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-360/11 od 24. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 21. studenog 2013.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-360/11 od 24. svibnja 2013. u odbijajućem dijelu točke I. izreke, u točci II. izreke (odluka o trošku parničnog postupka), kao i rješenju pod točkom 3. odluke.
Obrazloženje
Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti naknadu plaće tužitelju za razdoblje od 15. siječnja 2009. godine do 21. studenog 2009. brutto iznos od 29.173,41 kunu sa tijekom zakonskih zateznih kamata koje teku:
na iznos od 2.691,79 kuna od 15. veljače 2009.;
na iznos od 2.357,18 kuna od 15. ožujka 2009.;
na iznos od 3.784,49 kuna od 15. travnja 2009.;
na iznos od 2.704,04 kuna od 15. svibnja 2009.;
na iznos od 2.203,75 kuna od 15. lipnja 2009.;
na iznos od 3.800,78 kuna od 15. srpnja 2009.;
na iznos od 3.159,25 kuna od 15. kolovoza 2009.;
na iznos od 2.674,72 kuna od 15. rujna 2009.;
na iznos od 2.267,45 kuna od 15. listopada 2009.;
na iznos od 2.364,97 kuna od 15. studenog 2009.;
na iznos od 1.704,99 kuna od 15. prosinca 2009.; po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa do isplate, dok se za više zatraženim ukupnim iznosom od 211.645,08 kuna tužbeno traženje tužitelja odbija kao neosnovano.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška, iznos od 2.097,40 kuna, dok se sa više zatraženim iznosom od 35.402,60 kuna ovo potraživanje tuženika odbija kao neosnovano."
Sud prvog stupnja također je donio rješenje koje glasi:
"Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelj:
1. nalaže tuženiku da ga vrati na radno mjesto zavarivač III. sklopivi na koje je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa u roku od 8 dana,
2. utvrđuje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao temeljem rješenja zavoda, Područna služba Split o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad od 21. ožujka 2013., kao ni temeljem rješenja zavoda središnja služba od 22. svibnja 2012. jer ista rješenja isu pravomoćna,
3. utvrđuje da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme i to na radnom mjestu zavarivač III. sklopovi te da mu radni odnos nije prestao ni po kojem zakonskom osnovu."
Žalbu u zakonskom roku podnosi tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke, u točci II. izreke, kao i u dijelu rješenja pod točkom III. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom preinači, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.
Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
Žalba tužitelja nije osnovana.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi poništenje odluke te isplatu naknade plaće troškova parničnog postupka i utvrđenje pobliže označeno u rješenju suda prvog stupnja.
Ovaj žalbeni sud, po službenoj dužnosti, kao sud drugog stupnja, a pozivom na odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju, utvrdio je da prvostupanjska odluka nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, potrebno je naglasiti da je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
Sud prvog stupnja pravilno i potpuno je utvrdio odlučno činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.
Po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjska odluka u svom obrazloženju je jasna i razumljiva zbog kojih razloga je prihvaća i ovaj žalbeni sud, te se umjesto posebnog obrazloženja poziva na razloge prvostupanjske presude što je sukladno odredbi članka 375. stavak 5. ZPP-a.
Dodatno, potrebno je naglasiti da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio radi prestanka ugovora o radu od 20. siječnja 2009., te je tužitelj uspio pravomoćnom presudom dokazati da je nedopuštena odluka o otkazu, ali nije u tom svom zahtjevu tražio nalaganje njegovog povratka na posao.
Kako je tužitelju ugovor prestao odlukom od 20. siječnja 2009., a pravomoćnom odlukom je utvrđeno da je otkaz nedopušten od 21. studenog 2009., to tužitelj ima pravo na naknadu plaće za spomenuti vremenski period.
Suprotno žalbenim navodima tužitelja, potrebno je naglasiti, da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, što se u svom obrazloženju pozvao na "stariji" Zakon o radu nije rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, jer odluke Zakona o radu u tom dijelu nisu mijenjane.
Suprotno nadalje žalbenim navodima tužitelja da je nejasno zašto je tužitelju prestao radni odnos s danom 15. siječnja 2009., upućuje se da to proizlazi iz odluke tuženika koja je donesena i koja je pobijana u prethodnom postupku, a to i nije predmet postupka u ovom sporu. Ne bi bila osnovana tvrdnja žalbe da nema razloga suda prvog stupnja u pogledu odbijajućeg dijela isplate naknade plaće jer je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava i pravilnim utvrđenjem, a samim tim i obrazloženjem iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud i koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
Radi iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu 21. studenog 2013.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.