Revr-87/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 87/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. Ž. iz Z., zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. H. d.o.o. za razvoj, proizvodnju i prodaju lijekova i farmaceutskih proizvoda iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-687/07-2 od 15. svibnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pr-1332/06-11 od 14. veljače 2007., u sjednici održanoj 8. travnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade nematerijalne štete iznos od 242.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2007. do isplate u roku od 15 dana.

U toč. II izreke odbijen je preostali tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 120.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od 14. veljače 2007. do isplate kao neosnovan.

U toč. III. izreke tuženiku je naloženo tužitelju s naslova rente isplaćivati iznos od 600,00 kn mjesečno počevši od 5. svibnja 2005. do 10. listopada 2006. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate i to svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec.

U toč. IV. izreke tuženiku je naloženo tužitelju s naslova rente isplaćivati iznos od 240,00 kn mjesečno počevši od 10. listopada 2006. pa nadalje do svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec za zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

U toč. V. izreke odbijen je tužitelj dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznos od 360,00 kn mjesečno s naslova rente počevši od 10. listopada 2006. pa nadalje do svakog desetog u mjesecu za prethodni mjesec za zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

U toč. VI. izreke tuženiku je naloženo s naslova naknade izgubljene zarade tužitelju isplatiti iznos od 40.837,27 kn za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate za pojedina razdoblja i u pojedinačno navedenim iznosima i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.620,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. veljače 2007. do isplate a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sve pobliže opisano u toj točci izreke.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za nematerijalnu štetu u iznosu od 120.000,00 kn (toč. II. izreke) kao i u dijelu odluke o trošku.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda zajedno sa odlukom o parničnom trošku uz dosudu i parničnog troška nastalog podnošenjem revizije.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija i u granicama određeno navedenih u reviziji, a sve sukladno odredbi čl. 392.a/ Zakona o parničnom trošku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP).

Bez osnove se revizijom upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u onom dijelu dosuđene naknade za duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužitelj nastradao na radu 24. listopada 2004. kada je zadobio reznu ranu distalnog dijela desne podlaktice pri čemu su mu bile obje arterije podlaktice presječene zajedno sa živcima medianus i ulnaris i tetivama fleksora prstiju i fleksora šake.

Utvrđeno je da je tužitelj u više navrata zbog ove povrede operiran, ali je zaostala posljedica u funkciji šake koja smanjuje životnu aktivnost tužitelja u razmjeru od 45-50% zbog kontrakture prstiju i hipotrofije muskulature.

Slijedom takvih utvrđenja, a imajući na umu dob tužitelja koji je u vrijeme povrjeđivanja imao 44 godine, nižestupanjski su sudovi tužitelju dosudili s naslova smanjenja životne aktivnosti iznos od 150.000,00 kn, a s preostalim dijelom od 120.000,00 kn tužitelj je odbijen.

Presuđujući na takav način pravilno je sud primijenio materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) jer je prilikom odmjeravanja zatražene primjerene naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijenio ne samo narav povrede, već i posljedice kojima će tužitelj biti izložen u svojem budućem životu i radu, a sve u svezi i dobi u kojoj je tužitelj ove povrede zadobio.

Revizijskim navodima zato odluka suda ničim nije dovedena u sumnju.

Kako je stoga tužitelj pravilno odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 120.000,00 kn po osnovi naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, valjalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. travnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.