Gžzp-381/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 381/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja V. M. iz Austrije, koga zastupa punomoćnica P. V., odvjetnica u O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gzp-19/07-5 od 22. studenog 2007., dana 20. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba protustranke, ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gzp-19/07-5 od 22. studenog 2007. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gzp-19/07-5 od 22. studenog 2007. zahtjev je prihvaćen (točka I. izreke), Općinskom sudu u Belom Manastiru naloženo je dovršiti ovršni postupak koji se vodi pred tim sudom pod posl.br. Ovr-463/03 u roku 6 mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja, određena je primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.200,00 kn (točka III. izreke) te je protustranci naloženo isplatiti primjerenu naknadu iz točke III. izreke u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka III. izreke).

Protiv navedenog rješenja žali se protustranka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 55/08., 2/07. i 84/08. dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U odgovoru na žalbu predlagatelj osporava navode žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

Žalba protustranke je osnovana.

Sud prvog stupnja u bitnome temelji odluku na sljedećim utvrđenjima i zaključcima:

- da je postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku od dana podnošenja ovršnog prijedloga (7. travnja 2003.) do donošenja pobijanog rješenja (22. studenog 2007.), trajao četiri godine, sedam mjeseci i petnaest dana,

- da je sud u tom razdoblju poduzimao radnje, ali je između pojedinih radnji prolazilo i više mjeseci,

- da predlagatelj nije pridonio duljini trajanja postupka, koji nije složen. Na temelju navedenih utvrđenja i zaključaka, prvostupanjski sud je zaključio da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak) te je zahtjev predlagatelja prihvatio (točka I.izreke).

Odluka suda prvog stupnja ne može se prihvatiti.

Iz stanja spisa Općinskog suda u Belom Manastiru posl.br. Ovr-463/03 proizlazi da je predlagatelj V. M. u predmetni postupak stupio kao pravni slijednik dotadašnjeg ovrhovoditelja M. i D. iz Austrije 15. veljače 2007., te se u odnosu na njega, kao ovrhovoditelja, ovršni postupak dalje vodi. Navedenu činjenicu sud prvog stupnja nije imao na umu prilikom donošenja pobijanog rješenja pa stoga nije utvrdio niti slijedeću pravno relevantnu činjenicu potrebnu za utvrđenje osnovanosti zahtjeva predlagatelja - je li predlagatelj, kao ovrhovoditelj, u predmetni ovršni postupak, stupio kao pojedinačni ili kao sveopći pravni slijednik.

Naime, sporno trajanje pravno relevantnog razdoblja u odnosu na predlagatelja V. M. bez utvrđenja navedene činjenice nije moguće sa sigurnošću utvrditi.

To stoga, što, ovisno o tome je li riječ o sveopćem ili pojedinačnom pravnom sljedništvu (univerzalnoj ili singularnoj sukcesiji), pravno relevantno razdoblje započinje pokretanjem ovršnog postupka, odnosno stupanjem ovrhovoditelja u parnicu.

Ako je predlagatelj univerzalni sukcesor predmetne strane pravne osobe, obzirom da univerzalna građanskopravna sukcesija dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije, predlagatelj, kao novi procesni subjekti (sukcesor) ne bi započinjao postupak iznova već bi ga nastavio u stadiju u kojem ga je zatekao u vrijeme stupanja u njega pa bi i pravno relevantno razdoblje u tom slučaju valjalo računati od pokretanja predmetnog ovršnog postupka. Međutim, ako bi predlagatelj bio singularni sukcesor (prodaja, darovanje, zamjena, stjecanje udjela u trgovačkom društvu itd.), s obzirom da singularna sukcesija ne implicira i procesnopravnu sukcesiju i zavisna je od volje stranke, pravno relevantno razdoblje valjalo bi računati od stupanja predlagatelja u ovršni postupak.

Slijedom navedenog, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu protustranke te temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), valjalo odučiti kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud utvrdit će oblik pravnog sljedništva predlagatelja u ovršnom postupku koji je predmetom zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 20. siječnja 2009.

S U D A C

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.