Rev-696/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 696/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja V. I. iz Š., koga zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik iz Z., protiv tužene ZOIO C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. listopada 1990. br. Gž-6785/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1989. br. Pn-876/88, u sjednici održanoj dana 3. prosinca 1991. ,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te se u odnosu na naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i u odluci o parničnim troškovima preinačuju prvostepena i drugostepena presuda tako da je tužena dužna tužitelju za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti platiti naknadu štete u iznosu od 70.000 dinara sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. prosinca 1989. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.425 dinara, sve to u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za duševne boli i zbog smanjenja životnih aktivnosti tužitelj se odbija.

U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

U ostalim dijelovima prvostepena i drugostepena presuda ostaju neizmijenjene.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom sudjeno je:

"I - Tužena ZOIO C. iz Z., dužna je tužitelju V. I. iz Š. isplatiti iznos od 319,285.544 din, i to sa zateznom kamatom na iznos od 285.544 (izgubljena zarada) din po stopi koju u mjestu ispunjenja isplaćuje Zagrebačka banka na štedne uloge oročene bez utvrdjene namjene preko godinu dana a tekućom od 1. 5. 1987. do 7. 10. 1989. god. a od 7. 10. 1989. god. do isplate, na isti iznos kao i na iznos od 319.000.000 din, tekućom od 8. 12. 1989. god. do isplate, u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% a koja se obračunava mjesečno primjenom konformne metode, a dužna je tužitelju i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 638.838 din, a sve u roku od 15 dana.

II - Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.704.285.544 din i zatraženom zateznom kamatom i to na iznos od 5.285.544 din.(izgubljena zarada pojačana prehrana) tekućom od 1. 5. 1987. te na iznos od 27.699.000.000 din, tekućom od 8. 12. 1989. sve do isplate, tužitelj se odbija.

III -Odbija se tužitelj sa zahtjevom za zatezne kamate na trošak parničnog postupka tekućom od 8. 12. 1989. do isplate."

Odlučujući o žalbama stranaka protiv prvostepene presude drugostepeni sud je presudio:

"I. Odbija se žalba tužitelja i tužene kao neosnovana i potvrdjuje presuda Općinskog suda Zagreb br. Pn- 876/88 od 8. 12. 1989. godine pod I izreke preko iznosa od 18.928,00 dinara, te pod II izreke do iznosa od 2.737.442,30 dinara.

II. Preinačuje se ista presuda u izreci pod II preko iznosa od 2.737.442,30 dinara i sudi:

Tužena je dužna tužitelju naknaditi daljnji iznos od 32.985,70 dinara sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. 12. 1989. godine do isplate, u visini eskontne stope koju mjesečno utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20%, a koja se obračunava primjenom konformne metode, kao i naknaditi mu daljnji parnični trošak od 124,60 dinara* sve u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj predlaže da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Iz. obrazloženja drugostepene presude vidi se da je taj sud u odnosu na stupanj tjelesnog oštećenja tužitelja prihvatio utvrdjenje prvostepenog suda da je tužiteljeva opća i radna sposobnost trajno smanjena za 35%.

Istina u obrazloženju drugostepene presude navedeno je da se radi o smanjenju opće i radne sposobnosti tužitelja od 25% ali je očito da se radi o grešci u pisanju brojeva pa tužitelj neosnovano tvrdi da je time u postupku kod drugostepenog suda učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

U postupku kod nižestepenih sudova nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario.

U odnosu na utvrdjeni omjer odgovornosti 70% na strani osiguranika tuženog i 30% na strani tužitelja, tužitelj neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer i ovaj revizijski sud smatra da je doprinos stranaka nastanku štete pravilno utvrdjen u tom omjeru.

Treba imati u vidu da je tužitelj prelazio kolnik sa tri trake na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, da je prelazio kolnik s desna na lijevo gledano u pravcu kretanja automobila osiguranika tuženog, da se je osiguranik tužene kretao u krajnjoj južnoj traci sjevernog dijela kolnika zbog čega je tužitelja teško mogao uočiti tim više jer su se istovremeno osiguraniku tuženog s njegove desne strane (s koje je nailazio i tužitelj) kretala druga vozila u obje preostale kolničke trake sjevernog dijela kolnika.

S obzirom na takvu situaciju na kolniku i način ponašanja tužitelja koje je bilo izrazito neoprezno i nepropisno materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno na štetu tužitelja kada je utvrdjeno da je tužitelj nastanku štete doprinio u omjeru od 30% i zato tužiteljeva revizija u tom dijelu nije osnovana.

Isto tako tužitelj neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.u odnosu na utvrdjenu visinu naknade štete za fizičke boli u iznosu od 20.000 dinara, za strah u iznosu od 10.000 dinara i naruženost u iznosu od 20.000 dinara jer i ovaj revizijski sud smatra da je visina štete s obzirom na intenzitet boli i vrijeme njihovog trajanja te s obzirom na intenzitet straha kao i s obzirom na stupanj naruženosti dosudjena odgovarajuća naknada štete u navedenim iznosima, pa je revizija tužitelja i u tom dijelu odbijena kao neosnovana.

Medjutim, tužitelj po mišljenju ovog revizijskog suda opravdano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na utvrdjenu visinu naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti.

Treba kod ovog vida štete imati u vidu da je tužitelj vrlo mlada osoba (rodjen je 1966. godine) a osim toga da je po zanimanju trgovac, što znači da će duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti biti dugotrajne i zbog znatnog oštećenja opće i radne sposobnosti od 35% i intenzivne, pa zbog toga ovaj revizijski sud smatra da je po tom osnovu primjerena naknada štete u iznosu od 100.000 dinara.

Zbog izloženog je ovaj revizijski sud u tom dijelu prihvatio reviziju tužitelja i od utvrdjene visine štete po tom osnovu dosudio tužitelju 70% što iznosi 70.000 dinara, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva po tom osnovu odbijen kao neosnovan.

Zahtjev tužitelja za kamate na iznos parničnog troška pravilno je odbijen jer nema zakonskog osnova da se dosude kamate na parnične troškove.

Odluka o trošku temelji se na odredbi st. 2. čl. 166. ZPP.

U Zagrebu, 3. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.