I Kž-699/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-699/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Ane Garačić, Milana Gudelja i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i tajnika vijeća Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 4. srpnja 1997. godine broj K- 23/97-12, u sjednici održanoj 8. rujna 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

I. Žalba državnog odvjetnika i žalba opt. M. C. odbijaju se kao neosnovane, a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i uslijed toga i u odluci o kazni na način, da se djelo činjenično opisano u izreci te presude za koje je optuženik po prvostupanjskom sudu proglašen krivim pravno označava kao kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ, pa se temeljem tog zakonskog propisa opt. M. C. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

II. Temeljem čl. 78. st. 1. KZ opt. M. C. izriče se sigurnosna mjera zabrane upravljanja osobnim motornim vozilom u trajanju od 2 (dvije) godine.

III. U ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. C. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH činjenično opisanog u izreci te presude pa je temeljem čl. 161. st. 2. KZRH uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Istom presudom temeljem čl. 63. st. 1. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dvije godine, a obvezan je i na plaćanje troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je optuženik žalbu izjavljenu po braniteljima N. S. i dr., odvjetnicima iz V., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne uvjetna osuda ili blaža kazna.

Zamjenik županijskog državnog odvjetnika žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon razmatranja spisa zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba županijskog državnog odvjetnika uvaži i postupi po njenom prijedlogu.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu državni odvjetnik, a niti optuženik kada se žale zbog odluke suda prvog stupnja o kazni.

Razmotrivši odluku o kazni izrečenu optuženiku ovaj sud drugog stupnja je našao da je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, te da kazna na koju je prvostupanjski sud uz primjenu instituta o ublažavanju kazne osudio optuženika nije preblaga, kako ističe državni odvjetnik, a niti se može prihvatiti stanovište izloženo u žalbi optuženika da je kazna za počinitelja djela prestroga i da je trebalo primijeniti blaži tretman. Kad se, naime, pravilno ocjeni značaj svih činjenica i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno tj. da je optuženik teško alkoholiziran vozio kroz naseljeno mjesto, te smrtna posljedica prometne nesreće, a s druge strane i doprinos oštećenice, uz utvrđene olakotne okolnosti po prvostupanjskom sudu kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci izrečena prvostupanjskom presudom ukazuje se primjernom svim okolnostima slučaja.

U smislu čl. 369. ZKP/93 razmotrena je i mjera sigurnosti iz čl. 63. st. 1. OKZRH, pa je nađeno da je zabrana upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od dvije godine s obzirom na utvrđeni način vožnje i stupanj opasnosti optuženika kao vozača u svemu opravdana, ali s obzirom da je u ovom slučaju sigurnosnu mjeru trebalo uskladiti s odredbom čl. 78. st. 2. KZ/97, to je riješeno kao u izreci pod toč. II. ove drugostupanjske presude.

Dakle, prema zaključku ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora adekvatna je društvenoj opasnosti djela i počinitelja kao i opsegu njegove krivnje, a dovoljna je uz mjeru sigurnosti za ostvarenje svih svrha kažnjavanja predviđenih zakonom u konkretnom slučaju.

Radi toga, iako je nakon izricanja pobijane presude stupio na snagu dana 1. siječnja 1998. godine novi Kazneni zakon koji je blaži za počinitelja pa se mora primijeniti u smislu odredbe iz čl. 3. toga Zakona, a zbog čega je po službenoj dužnosti morala biti preinačena pobijana presuda u pravnoj oznaci djela u kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci ostala je ista kao i u prvostupanjskoj presudi.

Naime, stanovište ovog drugostupanjskog suda u odnosu na kaznu, bez obzira stoje novi Kazneni zakon blaži, već je naprijed izloženo, pa s obzirom na navedeno žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni ukazuju se neosnovanima.

Stoga, a kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 366. st.

1. ZKP/93 nisu nađene povrede formalnog ili neke druge povrede materijalnog prava na štetu optuženika, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 8. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.