Revr-1262/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1262/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari T. P. iz T., kojega zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. K. iz B., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 566/11-2 od 7. lipnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4899/08-91 od 19. studenoga 2010., u sjednici održanoj 20. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-566/11-2 od 7. lipnja 2011. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4899/08-91 od 19. studenoga 2010. kojom je u toč. I. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 38.865,00 kn i naknaditi mu parnične troškove u iznosu 25.527,15 kn sve sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je drugi dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice 38.865,00 kn unutar razdoblja od 21. veljače 2004. do 18. studenoga 2010. odbijen (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjsku presudu podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što je drugostupanjski sud utvrdio da je tuženik prije nastupa predmetnog štetnog događaja unio u obrt osim jedne miješalice i jednih kolica i jedan teretni kamion TAM … te priključno vozilo viševica …. jer da to proizlazi iz dopisa Policijske uprave Z., PP Z. od 12. srpnja 2010. Obrt u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01 i 71/01) je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više tih djelatnosti u svoje ime i svoj račun (čl. 1. st. 3. Zakona o obrtu). Obrt nije ni pravna, ni fizička osoba, već predstavlja "samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti", pa dakle ne može biti sudionik obveznog odnosa ni nositelj prava i obveza iz takvog odnosa. Stoga se na obrt koji nije ni fizička ni prava osoba ne može registrirati motorno ili teretno vozilo jer ne postoji propis po kojem bi to bilo moguće. Stoga je pravilno utvrđenje drugostupanjskog suda da je teretni kamion priključno vozilo tuženik unio u obrt iako iz potvrde MUP PP Z. od 12. srpnja 2010. proizlazi da obrt A.-f. nije evidentiran kao vlasnik motornih vozila.

U reviziji tuženik prije svega ističe da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za naknadu štete, da sporna vozila nisu bila unijeta u obrt, smatrajući da za obveze obrta, obrtnik odgovara samo onom imovinom koja unesena u obrt. Suprotno stajalištu revizije, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom na obveze nastale u obavljanju obrta, a ne samo imovinom koja je unesena u obrt.

Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010. ukinuo odredbu čl. 20. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07 i 79/07) ocjenjujući da je ta odredba neustavna. Tom odredbom je bilo propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potreba za obavljanje obrta. Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci utvrdio da sporna odredba stvara neravnopravan položaj između obrtnika, trgovaca pojedinaca i trgovačkih društava. Stoga takvim postupanjem nižestupanjskog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se u reviziji ukazuje.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je štetni događaj zbio dana 20. lipnja 1995. prilikom istovara s kamiona betonskih rubnjaka na skladište tuženika,

- da je tužitelj bio zaposlen u zanatskoj radnji tuženika kao obrtnika,

- da je tužitelj zadobio nagnječenje kažiprsta i do malog prsta lijeve šake te razderotinu na srednjem prstu iste šake,

- da je tužitelj odgovoran za nastalu štetu u omjeru od 15% a tuženik u omjeru od 75% za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

Na temelju ovakvih utvrđenja prvostupanjski je sud je našao da tužitelj osnovano potražuje naknadu štete u smislu čl. 154. st. 2. i 3., čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – dalje: ZOO) i čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 19/83, 17/86, 26/93 i 29/04) te u smislu čl. 73. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" broj 34/91) ocijenivši pri tome da je tuženik sukladno čl. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 11/93) kao trgovac pojedinac i da stoga za svoje obveze odgovara osobno cijelom svojom imovinom prema čl. 9. st. 2. tog zakona.

Polazeći od svih okolnosti konkretnog slučaja te imajući na umu sve utvrđene odlučne činjenice a naročito da je tuženik za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu 20. listopada 2006. odgovoran u omjeru 75% jer nije organizirao ručni istovar betonskih rubnjaka sa kamiona na siguran način to je pravilno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je tuženik odgovoran tužitelju razmjerno toj odgovornosti i da tužitelju pripada pravo na naknadu štete na temelju čl. 73. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" broj 43/91), vezano uz čl. 154., 173. i čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) i čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 19/83, 17/86, 26/93 i 29/04).

Pravilno su nadalje nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 200., ZOO kada su ocijenivši da tužitelju za pretrpljenu fizičke boli pripada naknada u iznosu 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti u iznosu 18.200,00 kn i za duševne boli zbog naruženosti u iznosu 12.500,00 kn te za tuđu njegu i pomoć u iznosu 1.120,00 kn odnosno ukupno u iznosu 51.820,00 kn a koji iznosi su pravilno umanjeni sukladno doprinosu tužitelja nastanku štetnog događaja za 25% (čl. 192. st. 1. ZOO i čl. 205. ZOO). Stoga je pravilna pobijana odluka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Prema tome, neosnovano tužitelj ističe revizijski razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.