I Kr-578/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. A., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 1. listopada 2008., broj Kvm-204/08 (Kmp-165/06), u sjednici vijeća održanoj 18. studenog 2008. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-578/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2007. godine, br. Kmp-165/06, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2007., br. Kžm-86/07, opt. D. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ-a, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. lipnja do 25. kolovoza 2006., od 28. studenog do 29. studenog 2006., te od 20. veljače 2007., nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 578/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. A., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 1. listopada 2008., broj Kvm-204/08 (Kmp-165/06), u sjednici vijeća održanoj 18. studenog 2008. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev osuđenog D. A. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2007. godine, br. Kmp-165/06, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2007., br. Kžm-86/07, opt. D. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. KZ-a, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. lipnja do 25. kolovoza 2006., od 28. studenog do 29. studenog 2006., te od 20. veljače 2007., nadalje.
Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje, kazne u kojem kao razlog za ublažavanje kazne ističe zdravstveno stanje svojih roditelja, o kojima se potrebno skrbiti, a to bi mogao samo on, jer je jedino dijete u obitelji, te bi po izlasku iz zatvora počeo raditi i na taj način skrbiti za bolesne roditelje, posebice za oca koji boluje od šećerne bolesti.
Općinski kazneni sud u Zagrebu dostavljajući osuđenikov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne predložio je da se istome ne udovolji. Općinski državni odvjetnik u đer smatra da osuđenikov zahtjev nije osnovan, kao i Državno odvjetništvo Zagrebu, tako
Republike Hrvatske u svom pisanom podnesku, koji prileži spisu.
I Kr 578/08-3
Prema podacima u spisu (Uprave za zatvorski sustav – Središnji ured) osuđenik je dana 21. rujna 2007. godine nastupio na izdržavanje kazne zatvora, koju od 12. listopada izdržava u Odjelu maloljetničkog zatvora Kaznionice u Požegi (listovi 667-668 spisa).
Zahtjev nije osnovan.
Naime, prema odredbi iz čl. 414. ZKP izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
Okolnosti, za koje u svom zahtjevu osuđenik ističe da su se pojavile, nakon pravomoćnosti presude, niti prema ocjeni ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu takve prirode da bi očito dovele do izricanja blaže kazne, a neke su već bile predmetom ocjene sudova kod izricanja presude.
Naime, sud je u osuđenikovu slučaju cijenio kao olakotnu okolnost njegove obiteljske prilike, što je, imajući u vidu i ostale olakotne okolnosti rezultiralo time, da su prema njemu primijenjene odredbe Zakona o sudovima za mladež. Prema tome, zdravstvene prilike osuđenikovih roditelja promatrane u tom kontekstu i nisu nove okolnosti, osobito kada se ima u vidu da ih je osuđenik već isticao u žalbi na prvostupanjsku presudu i da je drugostupanjski sud njegovu žalbu prihvatio izricanjem daleko blaže kazne od one koju mu je bio izrekao prvostupanjski sud.
Stoga, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, priložena medicinska dokumentacija za osuđenikove roditelje (listovi 691-694 spisa), koja datira prije početka kaznenog postupka koji je vođen prema osuđeniku i nije odlučna, jer bi ponovnim uzimanjem u obzir istaknute okolnosti došlo do njezina dvostruka vrednovanja, što prema Kaznenom zakonu nije dopušteno, dok izgledna mogućnost zaposlenja osuđenika ne opravdava primjenu instituta izvanrednog ublažavanja kazne.
Kako nije udovoljeno zakonskim uvjetima iz čl. 414. ZKP-a, trebalo je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP-a odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne i odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 18. studenog 2008.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
Ante Potrebica, v.r.