Revr-534/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 534/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i mr. sc. Đure Sesse kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz S., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika Turistička zajednica Grada S. iz S., zastupanog po punomoćniku E. H., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-899/04-2 od 7. lipnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-848/01 od 29. prosinca 2003., u sjednici održanoj 7. siječnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-899/04-2 od 7. lipnja 2006. i presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-848/01 od 29. prosinca 2003. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak O troškovima revizije i odgovora na reviziju odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu, vraćanje na rad na radno mjesto koje odgovara stručnom zvanju i sposobnostima tužitelja te traži naknadu plaće za period od 15. lipnja 1997. do 15. studenog 2003. u ukupnom iznosu od 213.961.45 kn.

Protiv ove presude reviziju ulaže tužitelj iz svih razloga označenih u članku 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 - dalje ZPP).

Tuženik je podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana

Tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je tužitelj 1. ožujka 1996. sklopio ugovor o radu za radno mjesto direktora;

- da je tužitelj za to radno mjesto obavio komisijsku primopredaju u siječnju 1997., kada je za v.d. direktora imenovan B. J.;

- da je tužitelj nastavio raditi kod tuženika na radno mjestu voditelja poslova promidžbe i planiranja, iako za to radno mjesto nije sklopio ugovor o radu, od 1. siječnja 1997.;

- da tužitelj protiv odluke o smjenjivanju s mjesta direktora i rasporeda na radno mjesto voditelja poslova promidžbe i planiranja nije ulagao prigovor;

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu za radno mjesto voditelja poslova promidžbe i planiranja, 18. travnja 1997.;

- da je ugovor o radu za radno mjesto voditelja poslova promidžbe i planiranja trajalo kraće od šest mjeseci;

- da je tuženik u vrijeme otkazivanja imao 3 zaposlenika,

- da tuženik u obrazloženju otkaza ugovora o radu navodi da zapošljava manje od 5 zaposlenika i da tužiteljev ugovor o radu traje kraće od 6 mjeseci, a da se poziva na stavak 5. članka 106. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98 – dalje: ZR),

- da tuženik nije pravni slijednik Turističkog društva S. kako to slijedi iz obavijesti Ministarstva turizma Republike Hrvatske (list 125 spisa).

U reviziji tužitelj ističe da mu je otkaz dan za vrijeme trajanja bolovanja, pa da slijedom toga nije bilo mjesta davanju otkaza u smislu članka 106. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 - isp., 64/95 - isp., 102/98 - dalje ZR).

U spisu prileži Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Z. (dalje Rješenje HZZO), od 26. lipnja 1997. (list 11 spisa) koje je uz tužbu priložio tužitelj iz kojeg slijedi da je tužitelju kao radniku tuženika priznata ozljeda na radu koju je pretrpio 18. travnja 1997.

Iz sadržaja obrazloženja presude suda prvog stupnja razvidno je da je taj sud izvršio uvid u citirano Rješenje HZZO no da udovoljavajući tužbenom zahtjevu svoju odluku temelji na činjenici da Odluka o otkazu tuženika od 18. travnja 1997. (list 6 spisa) nije zakonita jer sud nije postupio sukladno odredbi članka 112. st. 1. ZR-a jer nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelja, te da nije prije davanja otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika ovog upozorio na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja ugovora o radu sukladno članku 110. st. 1. i 2. ZR-a.

Sud drugog stupnja povodom žalbe tuženika, stoji na stanovištu da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i to stoga što usprkos sadržaju obrazloženja o otkazu ugovora o radu od 18. travnja 1997. radi se o otkazu u smislu članka 106. st. 6. ZR-a kojeg može davati mali poslodavac ako ugovor o radu traje kraće od šest mjeseci pa da je stoga primjenom te odredbe trebalo zahtjev tužitelja odbiti.

Temeljem odredbe članka 73. stavak 1. ZR-a poslodavac ne može otkazati ugovor o radu dok je zaposlenik koji je pretrpio ozljedu na radu privremeno nesposoban za rad. Ova odredba primjenjuje se bez obzira na vrstu otkaza koji se daje i koji zakonski uvjeti moraju biti ispunjeni da bi se radilo o zakonitom otkazu ugovora o radu.

Kako činjenicu eventualnog postojanja ozljede na radu u vrijeme otkaza ugovora o radu kako bi to proizlazilo iz Rješenja HZZO-a sudovi nižeg stupnja nisu cijenili u ocjeni zakonitosti otkaza u radu zbog tog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, valjalo je temeljem odredbe članka 395. st. 2. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog i drugog stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U Zagrebu, 7. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.