Revr-777/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 777/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici B. I., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. C. E. Z. d.o.o. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu i isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja M. C. E. Z. d.o.o. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Z., protiv protutuženika L. S. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici B. I., odvjetnici iz Z., radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R 1357/15-2 od 26. siječnja 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-8477/13-25 od 6. svibnja 2015., u sjednici održanoj 3. listopada 2017.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R 1357/15-2 od 26. siječnja 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke tako što je:

- utvrđeno "da su odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 19. ožujka 2013. godine i odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 19. travnja 2013. nedopušteni",

- tuženik obvezan na ime zaostalih plaća isplatiti tužitelju 126.608,50 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa od njihova dospijeća do isplate,

dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u točki I. izreke, u odluci o zahtjevu tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto media planera, te u točki III. izreke, u odluci o trošku postupka - i predmet u tome dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju jer su (kako drži) u postupku počinjene apsolutno bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 13. ZPP-a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Prijedlog tuženika je da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i prvostupanjska presuda potvrdi ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio da se ova odbije kao neosnovana, odnosno u dijelu odbaci kao nedopuštena.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmetom spora u ovome stupnju postupka zahtjev je tužitelja na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 19. ožujka 2013. o poslovno uvjetovanom otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu (s odlukom tuženika od 19. travnja 2013. o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava), kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju na ime zaostalih plaća 126.608,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove tog iznosa od njihova dospijeća do isplate.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta media planera, i to na temelju Ugovora o radu sklopljenog s njime 27. srpnja 2011. na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik (kako to proizlazi iz njegove Odluke od 18. ožujka 2013.) analizom svoga poslovanja utvrdio potrebu provođenja određenih promjena u svojoj organizacijskoj strukturi "kako bi poboljšao svoj položaj na tržištu" te konstatirao da je "kontinuirana financijska kriza pogodila područja u kojima djeluje" - i zaključio da je stoga "nužno provesti politiku uštede i racionalizaciju troškova kao i reorganizaciju poslovanja" te smanjiti broj izvršitelja na radnom mjestu media planer (na kojemu je u to vrijeme imao zaposlenih 6 izvršitelja) za jednog izvršitelja,

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 19. ožujka 2013. tuženik otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem jer (da) je (prema obrazloženju Odluke) "potreba za radom tužitelja - protutuženika na poslovima media planera prestala iz razloga smanjenog obima poslovanja poslodavca",

- da je Odlukom od 19. travnja 2013. tuženik odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava za kojeg tužitelj drži da je povrijeđeno Odlukom tuženika od 19. ožujka 2013.,

- da tuženik "zapošljava manje od 20 radnika" i da kod njega "ne djeluje radničko vijeće niti sindikalni povjerenik",

- da je 20. svibnja 2013., dakle nakon što je otkazao Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem - ali i nakon što je ugovor o radu za rad na poslovima media planera prestao još jednom radniku (H. T.), tuženik na istim poslovima zaposlio drugog radnika (J. J. M.), i to bez da je prethodno tužitelju ponudio novi ugovor za obavljanje istih poslova.

Drugostupanjski sud je polazeći od čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR-a), i to:

- odredbe st. 1. podstavak 1., prema kojoj: "Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)",

- odredbe st. 2., prema kojoj: "Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.",

- odredbe st. 3., prema kojoj: "Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.",

tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenom Odluke tuženika od 19. ožujka 2013. o poslovno uvjetovanom otkazu s tužiteljem sklopljenog ugovora o radu (s odlukom tuženika od 19. travnja 2013.) ocijenio osnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da je u konkretnom slučaju teret dokazivanja da je prestala potreba za radom tužitelja (za obavljanjem njegovih poslova, onih koje je tužitelj do otkazivanja ugovora o radu obavljao), bio (u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a) na tuženiku (poslodavcu) - koji je trebao dokazati da je za otkaz imao opravdane razloge,

- da je prvostupanjski sud svoju odluku o dopuštenosti prijepornog poslovno uvjetovanog otkaza temeljio na iskazu zakonske zastupnice tuženika te na odluci tuženika od 18. ožujka 2013. i utvrđenju (iz prihvaćenog iskaza zakonske zastupnice tuženika te odluke tuženika od 18. ožujka 2013.) da je u vrijeme otkazivanja ugovora bilo "nužno provesti politiku uštede i racionalizaciju troškova, a slijedom toga i reorganizaciju poslovanja", slijedom čega (da) je zaključio "da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu" i da je "otkaz dopušten i zakonit",

- da je "...sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti jer razlozi obrazloženja ne opravdavaju izreku pobijane presude i u suprotnosti su sa stanjem spisa",

- da je "...prema stanju spisa...sud prvog stupnja kod donošenja presude u pobijanom dijelu izveo nepravilan zaključak na temelju provedenih dokaza",

- da je tuženik tijekom postupka isticao "samo što je sve nužno provesti kod tuženika, počev od uštede i racionalizacije troškova pa do reorganizacije poslovanja odnosno smanjenja jednog izvršioca na radnom mjestu media planera", ali (osim odluke od 18. ožujka 2013.) u spis nije dostavio "bilo koji relevantni dokaz - dokumentaciju iz koje bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da je kod tuženog doista došlo do smanjenja obima poslovanja odnosno da ga je pogodila financijska kriza (kako to navodi u odluci od 18. ožujka 2013.) a iz kojeg bi onda razloga došlo do smanjenja obima poslovanja tuženika",

- da se "saslušanjem zakonske zastupnice, koja je kao takva zainteresirana za ishod ovog postupka", takve činjenice ne mogu "sa sigurnošću utvrditi, bez relevantne dokumentacije",

- da (time) valja uzeti da tuženik "ništa od navedenog nije potkrijepio odgovarajućim dokazima koji bi opravdavali otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanog razloga",

- da se navodi tuženika da je kod njega bio smanjen obim poslovanja, a na čemu je temeljio odluku o otkazu, ne mogu prihvatiti "jer su, a što među strankama tijekom postupka nije bilo sporno, i tužitelj...kao i ostali radnici tuženika...na radnom mjestu media planer, u periodu koje je prethodilo predmetnom otkazivanju, svoje poslove obavljali i prekovremeno",

- da izloženo ("da kod tuženog nije došlo do prestanka potrebe za obavljanjem tog posla" i da je tuženik postupio i protivno odredbi čl. 107. st. 7. ZR-a) potvrđuje i činjenica što je već u mjesecu svibnju 2013. na radno mjesto media planer tuženik zaposlio novog radnika.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: revident pravilno u reviziji ističe da drugostupanjskoj presudi nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvu ocjenu (shvaćanje).

Naime, sud ima ovlasti ocjenjivati dokaze - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP- a).

Međutim, u slobodi ocjene dokaza i sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti.

Valja pritom imati na umu:

- da sud čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda koju je donio ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora,

- da dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, pa to mogu biti i isprave te iskazi svjedoka i stranaka - i (da) za odluku o tužbenom zahtjevu nije neophodno da se sve relevantne činjenice po strankama učine neospornim.

Gledano u svijetlu takvih pravnih shvaćanja, a polazeći od toga da je zahtjev tužitelja ocijenjen osnovanim samo iz jednog razloga - jer (da) tuženik nije dokazao razloge koji bi opravdavali Odluku o otkazu Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem, revizijski sud ne nalazi uvjerljivim i logičnim razloge iz osporene presude:

- da se ne pokloni vjera iskazu zakonske zastupnice tuženika samo stoga što je saslušana u toj ulozi, i to sve iako je u neposrednom izvođenju dokaza pred prvostupanjskim sudom određeno kazivala o poslovnim (financijskim) rezultatima poslovanja tuženika u prijepornom razdoblju 2013. i kraj već navedenog: da dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, pa to može biti i iskaz zakonske zastupnice stranke u postupku,

- da se odlučnom za odluku o zahtjevu tužitelja uzme i činjenica što je tužitelj u prijepornom razdoblju imao potrebu kod tuženika raditi i prekovremeno, i to iako se njemu dani otkaz niti ne temelji na činjenici da je tužitelj to činio i uopće imao potrebu činiti ili da je kod tuženika trebalo poslove obavljati i prekovremenim radom: prijeporni se otkaz temeljio na shvaćanju tuženika da je ovaj potreban u situaciji u kojoj se našao (kada je "kontinuirana financijska kriza pogodila područja u kojima djeluje") - a kako bi "poboljšao svoj položaj na tržištu" i proveo "politiku uštede i racionalizaciju troškova kao i reorganizaciju poslovanja", dakle na shvaćanju koje u ničemu ne treba biti u vezi s činjenicom što je tužitelj radio ili trebao raditi i prekovremeno - i što je kod tuženika postojala potreba za i takvim radom,

- da se (isto tako) odlučnim uzme i to što je dva mjeseca kasnije (od otkazivanja) tuženik na isto radno mjesto zaposlio drugog radnika, sve iako ta okolnost (postupanje protivno odredbama čl. 107. st. 7. i 8. ZR-a) vodi samo prekršajnoj odgovornosti poslodavca koji to čini (u smislu odredbe čl. 293. st. 1. toč. 22. ZR-a) - i sama po sebi ne čini nezakonitom odluku o otkazu.

Slijedom toga, a kako osporenu presudu ne opravdavaju u njoj dani razlozi (zbog čega je za prihvatiti da je u postupanju drugostupanjskog suda počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a) - i kako ne postoje uvjeti za preinačenje te presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti osporenu presudu (pa i u odluci o zahtjevu na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju na ime zaostalih plaća: obzirom da se taj zahtjev temelji na shvaćanju o nedopuštenosti otkaza) i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano (s onim na što se revident pozvao i u reviziji, a odnosi se na činjenično stanje: na činjenice koje nisu novote) i ponovno odlučiti o žalbi tužitelja - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Zagreb, 3. listopada 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.