Gž-2232/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2232/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Senije Ledić, kao predsjednice vijeća, Amare Trgo kao člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u građanskopravnoj stvari tužiteljice-protutužene LJ. V. iz B., koju zastupa punomoćnik S. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženih-protutužitelja: 1. J. M.. pok. J. iz S. G. i 2. A. M., R., oboje zastupani po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, te u pravnoj stvari tužiteljice LJ. V. iz B., koju zastupa po punomoćniku S. Ć., odvjetnik u S., protiv tuženika J. M. iz S. G., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženih- protutužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starog Gradu od 8. lipnja 2018. pod poslovnim brojem P-1665/17, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2018.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se žalba tuženih-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starog Gradu od 8. lipnja 2018. pod poslovnim brojem P-1665/17 u pobijanom dijelu pod točkom I., pod točkom II. i točkom III. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i pod točkom IV. izreke presude.

II. Uvažava se žalba tuženih-protutužitelja te se preinačuje odluka pod točkom V. izreke prvostupanjske presude koja se odnosi na odluku o parničnom trošku na način da se nalaže tuženicima da tužiteljici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplate iznos u visini 54.718,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu u visini 7.500,00 kuna sa pripadajućom kamatom.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica u odnosu na tuženike vlasnica 1/12 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 7364/6, pašnjak površine 400 m[2] , upisane u zu 1170 k.o. S. G., u naravi stan koji se nalazi na etaži prvog kata (na završnoj – trećoj etaži) stambenog objekta sagrađenog na čest. zem. 7364/6 k.o. S. G., jugozapadne orijentacije, ulaz sa sjevera, a sastoji se od hodnika, kuhinje i blagovaonice, dvije sobe ukupne neto korisne površine 39,92 m[2] te pripatka – spreme i lođe neto površine 5,45 m[2] (neto korisne površine 4,09 m ), sveukupne neto korisne površine 44,01 m[2] , što su tuženici 1. i 2. dužni priznati tužiteljici i izdati joj u roku od 15 dana ispravu podobnu za upis prava vlasništva čest. zem. 7364/6 zu 1170 k.o. S. G. na ime tužiteljice za 1/12 dijela, uz istodobni upis brisanja navedenog prava sa imena tuženika 1. za 1/24 dijela i tuženika 2. za 1/24 dijela, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

II. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ad 1/ da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 256.358,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a koja teče na iznos od:

-1.572,75 kn od 10.01.2004. do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2004.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2005.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2006.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2007.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2008.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2009.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2010.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2011.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2012.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2013.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2014.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2015.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2016.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2017.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2017.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2017.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2017.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2017.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2017.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2017.godine do isplate,

dok se za više traženo za iznos od 37.746,00 kuna, i to:

-1.572,75 kn od 10.01.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2002.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.01.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.02.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.03.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.04.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.05.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.06.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.07.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.08.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.09.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.10.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.11.2003.godine do isplate,

-1.572,75 kn od 10.12.2003.godine do isplate,

tužbeni zahtjev tužitelja odbacuje te se tužbeni zahtjev pod točkom II. odbija u odnosu na tuženika 2.

III. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom 3. koji glasi:

"Dužan je tuženik ad 1/ u roku od 15 dana isprazniti stan koji se nalazi na etaži prvog kata (na završnoj – trećoj etaži) stambenog objekta sagrađenog na čest. zem. 7364/6 k.o. S. G., jugozapadne orijentacije, ulaz sa sjevera, a sastoji se od hodnika, kuhinje i blagovaonice, dvije sobe ukupne neto korisne površine 39,92 m[2] te pripatka – spreme i lođe neto površine 5,45 m[2] (neto korisne površine 4,09 m ), sveukupne neto korisne površine 44,01 m , te slobodan od osoba i stvari tuženika predati u posjed tužiteljici, dok se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika 2. odbija."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužni su tuženici zajedno sa predajom nekretnine opisanoj u točci III. izreke ove presude, predati tužiteljici u posjed sve stvari popisane u popisu pokretnina (koji je sastavni dio tužbe tužiteljice broj IP–424/05), u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 62.218,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena."

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništav ugovor o prodaji sklopljen između sada pok. J. M. kao prodavatelja i R. V. kao kupca te njegove supruge L. V. u odnosu na 2/24 stambene zgrade sagrađene na čest. zem. 7364/6, a što u naravi predstavlja stan na jugozapadnoj strani drugog kata površine od oko 40 m[2] pobliže opisanog u točci 1. tog ugovora". "

Žalbu protiv ove presude i to baš u dijelu pod I., II., III., V. i VI. podnose tuženi- protutužitelji (u daljnjem tekstu tuženi) te predlažu da ovaj sud prihvati žalbu, odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a prihvati protutužbeni zahtjev tuženika i to iz svih zakonom propisanih razloga.

U smislu odredbe iz članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je žalbu tuženih dostavio tužiteljici-protutuženoj (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na odgovor. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženih osporila žalbene navode kao neosnovane uz prijedlog da žalba bude odbijena.

Žalba kojom se pobija odluka suda prvog stupnja o glavnoj stvari nije osnovana.

Predmet spora po zahtjevu tužiteljice jest zahtjev za utvrđenje pravnog osnova za stjecanje vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7364/6 pašnjak površine 400 m[2] Z.U. 1170 k.o. S. G. u naravi stan koji se nalazi na etaži prvog kata (na završnoj – trećoj etaži) stambenog objekta sagrađenog na čest. zem. 7364/6 k.o. S. G., jugozapadne orijentacije, ulaz sa sjevera pobliže oznake kao što je to u citiranom dispozitivu presude suda prvog stupnja; vlasničkopravni zahtjev za povrat stvari te naknadu štete s naslova naknade za korištenje kuće (najamnine) dok je predmet spora po protutužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnim ugovora o prodaji sklopljenog između sad pokojnog J. M. kao prodavatelja i R. V. kao kupca te njegove supruge LJ. V. o odnosu na 2/24 stambene zgrade sagrađene na čest. zem. 7364/6 k.o. S. G.

Ispitujući pobijanu presudu koja je donesena o predmetu spora kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, koji žalbeni prigovor ističu tuženi u žalbi jer da im nije omogućeno da raspravljaju o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjedanja.

Međutim, pravni temelj za stjecanje vlasništva spornog prostora nije ni dosjedanje, ni pravo građenja kako to tvrde tuženi u žalbi, već isključivo ugovor o prodaji spornog prostora čiju ništetnost traže tuženi kao pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva. Upravo iz tog razloga tuženi nisu onemogućeni u raspravljanju o stjecanju prava vlasništva po osnovu dosjedanja jer takvog pravnog osnova nema u ovoj građanskopravnoj stvari.

Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka u izvođenju dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke J. D. iz M. koja povreda bi utjecala na donošenje zakonite odluke.

Rješenjem na ročištu za glavnu raspravu 9. veljače 2015. (strana 288 spisa) imenovana je osoba vještaka financijske struke u osobi J. D. uz suglasnost sa strankama (članak 251. stavak 2. ZPP).

Imenovani vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio pismenim putem i to vještvo je dostavljeno strankama prije održavanja glavne rasprave suglasno odredbi iz članka 260. stavka 3. ZPP.

Na prigovore tuženih na nalaz i mišljenje sudskog vještaka J. D., isti se svojim pismenim podneskom „M. studeni 2015. godine“ (strana 327 spisa) izjasnio o tim prigovorima i iste razjasnio.

Ponovljeni prigovori "o pogrešno izabranoj osobi kako po kvalifikaciji, tako i po načinu komuniciranja sa sudom" koji se ponavljaju i u žalbenom podnesku tuženih prvostupanjski sud je valjano otklonio, poklanjajući vjeru stručnom nalazu i mišljenju imenovanog vještaka J. D.

U smislu odredbe iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/10, 30/10 i 17/12; dalje u tekstu: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Pravo vlasništva s obzirom na vrijeme koje tužiteljica ističe kao osnov stjecanja, zaključenje je pravnog posla 1986. U smislu odredbe iz članka 20. stavka 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92; dalje u tekstu: ZOVO) tada važećeg zakona stječe se (i) na temelju pravnog posla.

Prema odredbi iz članka 33. ZOVO na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen Zakonom.

Dakle, derivativno stjecanje prava vlasništva (pravnim poslom) ostvaruje se nakon što se ispune tri pretpostavke: vlasništvo prednika, titulus ili naslov stjecanja i modus ili način stjecanja.

Da bi netko mogao prenijeti vlasništvo neke stvari mora biti njezin vlasnik jer nitko, naime, ne može prenijeti na drugog više prava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet); pravni posao u kojem je došlo do izražaja stranačka volja da se prenese vlasništvo neke stvari je naslov ili titulus bez kojeg se ne može steći vlasništvo i treći uvjet – vlasništvo se temeljem pravnog posla stječe tek upisom u javnu knjigu nekretnine koja je predmet pravnog posla.

Stoga utvrđenje prava vlasništva kao prvi dio postavljenog tužbenog zahtjeva valja gledati kroz prizmu naprijed citirane zakonske odredbe, a radi valjane primjene materijalnog prava sud je u valjano provedenom postupku utvrdio:

- da su prednici stranaka tužiteljica i njen sada pokojni suprug R. V. kao kupci sa prednikom tuženih J. M. sina J. kao prodavatelja sklopili ugovor o prodaji "U Jelsi, 28. srpnja 1986. ", svako po 1/24 dijela obiteljske stambene zgrade sagrađene na čest. zem. 7364/6 k.o. S. G. u naravi stan na drugom katu površine cca 40 m[2] te da su ujedno kupili svaki po 1/24 dijela prava korištenja čest. zem. 7364/6 k.o. S. G.,

- da je u to vrijeme uknjiženi suvlasnik prodanog dijela predmetne nekretnine za 2/24 dijela bio upravo J. M., sin J., prednik tuženika,

- da je prodavatelj ovjerio svoj potpis na kupoprodajnom ugovoru 21. studenog 1986.,

- da u točki 6. navedenog ugovora stoji da prodavatelj uvodi kupce u posjed prodanog stana trenutkom zaključenja ugovora,

- da su kupci R. V. i LJ. uplatiti dospjele poreze i doprinose do 31. prosinca1986. i da im je temeljem te uplate dato uvjerenje u svrhu prijenosa nekretnine,

- da je očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje građevinskog vještaka 21. studenoga 2014. identificiran predmet spora i predmet zaključenog ugovora o prodaji za kojeg je prema vještvu stalnog sudskog vještaka P. P. „S. prosinca 2014. godine“ utvrđeno da iznosi neto površinu 39,92 m[2] te 5,45 m pripadaka – spreme i lođe, ukupno neto korisne površine 44,01 m[2] , - da su tužiteljica i njezin suprug policom osiguranja broj 0093744 od 6.9.1988. te broj 0100063 od 26.9.1989. koje je R. V. zaključio sa C. o. d.d. u S. osigurali sporni stan predmet spora,

- da je rješenjem o nasljeđivanju O-200/97 od 12. veljače 1998. iza pokojnog R. V. utvrđeno da njegovu ostavinu čini upravo stan koji je predmet ovog spora kojega je ostavitelj izvanknjižni suvlasnik u 1/2 dijela, a njegovim nasljednikom da je proglašena supruga, tužiteljica u ovoj građanskopravnoj stvari,

- te da je I. V., sin tužiteljice, J. M. 1991. poslao, u to vrijeme, iznos od 5.000,00 dinara radi pokrivanja svih potrebnih troškova vezanih za predmetni stan. Temeljem iznesenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica predmetnu nekretninu – stan, stekla temeljem "ugovora o prodaji" od 28. srpnja 1986. zajedno sa suprugom R. kojega je naslijedila, da je prodavatelju isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti u času potpisivanja tog ugovora, da je prodavatelj uveo kupce u posjed predmetnog stana 28. srpnja 1986., da je prodavatelj ovjerio svoj potpis na svom ugovoru, radi čega sud drži da je tužiteljica dokazala pravni osnov svog potraživanja.

Gornja utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, koje svojim žalbenim navodima tuženi nisu doveli u sumnju, u potpunosti prihvaća ovaj žalbeni sud jer je ocjena provedenih dokaza utemeljena i logična pa se tuženi radi suvišnog ponavljanja upućuje upravo na razloge pobijane presude.

Stoga je ovom sudu konstatirati da je prvostupanjski sud, dakle, valjano primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja citiran pod točkom I. citiranog dispozitiva presude suda prvog stupnja.

Tužiteljici kao vlasnici pristoji pravo tražiti naplatu naknade koristi koju je tuženik kroz cijelo ovo vremensko razdoblje imao koristeći predmetni prostor bez pravne osnove.

Suglasno odredbi iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 25/05, 35/05, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO/05) koja odgovara odredbi iz članka 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje u tekstu: ZOO/91), prema kojem kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja stečenog bez osnove nastaje kod različitih pravnih poslova, a između ostalih i kod uporabe stvari u tuđu korist koja je regulirana odredbom iz članka 1118. ZOO/05, a prema kojoj ako netko tuđu stvar uporabi na korist trećega, a ne postoje pretpostavke za primjenu pravila o poslodavstvu bez naloga, treći je dužan vratiti stvar, odnosno ako to nije moguće, naknaditi njezinu vrijednost. Odredbom iz članka 1118. ZOO reguliran je institut versio in rem, pravilo o poslodavstvu bez naloga koje je bilo regulirano odredbom iz članka 217. ZOO/91.

U postupku je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik 1. J. M. znao za zaključen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, da su tužiteljica i njen sad pokojni suprug taj prostor koristili 3 godine u kontinuitetu nakon zaključenog kupoprodajnog ugovora 1987., 1988. i 1889., da su uslijed bolesti supruga tužiteljice i ratnih zbivanja početkom 1991. godine prestali dolaziti i koristiti predmetni prostor, ali da je tužiteljica "1994. preko svog prijatelja tuženiku ad 1. predala ključ predmetnog stana radi čuvanja stana"; da je 1996. njenim prijateljima Z. i T. R. bilo onemogućeno da uz njezinu dozvolu koriste i borave u predmetnom stanu". Temeljem ovih utvrđenja koja svojim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik 1. koristio kao nepošteni posjednik predmetni stan, da nije plaćao tužiteljici nikakvu naknadu za korištenje istog te je prihvatiti valjanim zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici osnovano pripada traženje naknade za korištenje stana, najamnine za koju se tuženik okoristio njenom uporabom.

Suprotno žalbenim navodima tuženika sud je tražio od nadležnih tijela podatke o visini najamnine za predmetni prostor brojnim zamolnicama (strana 184, 185 i 186 spisa, zatim ponovno strana 198, 230 spisa) kada je 2014. godine uslijedio i odgovor Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava H. (strana 236 spisa) u pogledu visine najamnine. Visinu najamnine konkretnog stana sud je utvrdio uz pomoć stalnog sudskog vještaka za financije J. D. koju visinu posebno ni ne osporava tuženik u podnesenoj žalbi. Tužitelj je zatražio da na tako utvrđenu visinu najamnine kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa. S obzirom na žalbene navode tuženika, istaći je da kada se vraća neosnovano stečena korist, tada kamata teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa jer kamate nisu naknada štete niti naknada izmakle koristi već predstavljaju naknadu za korištenje novca koji bi pripadao tužiteljici, a koji je ubirao i koristio tuženik.

Stoga je valjano prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu visinu naknade stečene najamnine odredio i kamatu koja teče od svakog mjesečnog obroka pa do dana isplate.

U ovoj žalbenoj fazi postupka neosporena je činjenica da se tuženik 1. J. M. pok. J. nalazi u posjedu predmeta spora protupravno te je valjano sud pozivom na odredbu iz članka 162. stavka 1. i 2. i članka 166. ZV-a kojom valja dovesti u vezi i odredbu iz članka 1118. ZOO/05 osnovano obvezao tuženika 1. na povrat stvari koju neosnovano koristi. Rei vindicationi zahtjev, dakle vlasničkopravni zahtjev tužitelja za povrat stvari, jest osnovan, te tuženik u žalbi sa uspjehom nije osporio utvrđenje pretpostavki za osnovanost ovog tužbenog zahtjeva.

Prvostupanjski sud je nadalje, odbio zahtjev tuženih za utvrđenje da je ugovor o prodaji predmetnog prostora ništav jer da supruga prodavatelja nije znala niti je dala odobrenje za otuđenje predmetnog prostora. Sud je odbio ovaj zahtjev tuženih obrazlažući da isti nisu pružili "niti jedan dokaz na okolnost da bi ugovor o prodaji zaključen između pokojnog J. M. kao prodavatelja i R. i LJ. V. kao kupaca bio ništav, a niti je pružio dokaz na okolnost da bi cijela nekretnina kao i sporni stan predstavljali bračnu stečevinu pokojnog J. i njegove supruge radi čega pokojni J. nije mogao samostalno raspolagati svojim dijelom".

S obzirom na osporavanje zaključka suda prvog stupnja, istaći je da okolnost što bi predmetna nekretnina bila nabavljena za vrijeme trajanja bračne zajednice, ne mora u svakom slučaju imati za posljedicu da je tako nabavljena nekretnina zajednička imovina bračnih drugova, imajući u vidu u to vrijeme važeću odredbu ZOVO-a te odluke iz porodičnog prava koje reguliraju stjecanje zajedničke imovine. Imovina je, naime, zajednička ako je stečena radom obaju bračnih drugova, ali ne i onda kada je stečena samo radom jednog bračnog druga.

U smislu odredbe iz članka 221.a ZPP-a, na koju odredbu se pozvao sud prvog stupnja, proizlazi da ukoliko sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Sud je, nakon novele ZPP-a 2003. dužan odlučiti i izvesti dokaze koje stranke predlože, a stranke su dužne predložiti dokaze suglasno odredbi iz članka 7. ZPP kojim utvrđuju činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, a suglasno odredbi iz članka 219. svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

S obzirom na okolnost da tuženi nisu predlagali dokaze na okolnost tvrdnje da bi predmet spora bio zajednička imovna njihovog prednika J. M. pok. J. i njegove supruge, majke tuženih A. M. koja je prvotno bila tužena stranka 1. u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka (2005. godine), to je prvostupanjski sud valjano odbio protutužbeni zahtjev tuženih u granicama kako je postavljen radi utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji.

Iz izloženog, dakle, proizlazi da se odluka o glavnoj stvari temelji na valjano utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni materijalnog prava, a da u postupku donošenja odluke nije počinjena ni jedna od bitnih povreda parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti kao ni onih na koje su ukazali žalitelji, zbog čega se žalba tuženih ukazuje bez osnova te je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod I. izreke presude ovog žalbenog suda.

Žalba tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku je osnovana.

U smislu odredbi iz članka 164. stavka 1. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a prema stavku 2. je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koja prethodi odlučivanju o troškovima (članak 164. stavak 3. ZPP).

Prvostupanjski sud je u odnosu na parnični trošak tuženika naveo slijedeće: "sud je pregledom spisa utvrdio da istome ne prileži popis troška osim što je punomoćnik tuženika na ročištu od dana 24. travnja 2018. predao u spis "troškovnik – dopuna", radi čega sud nije niti mogao odlučiti o trošku tuženika".

Dakle, sud prvog stupnja je suprotno navodima tuženika u žalbi jasno izrazio stav glede zahtjeva tuženika za naknadu troška. Novi popis troška koje su tuženi tek priložili uz žalbu, valja tretirati kao novi dokaz u smislu odredbe iz članka 352. stavka 1. ZPP, zahtjev koji je stavljen van roka propisanog citiranom odredbom iz članka 164. stavka 3. ZPP te ovaj sud zahtjev za naknadu troška u tom dijelu nije uzeo u razmatranje.

Međutim, ovaj žalbeni sud ne prihvaća zaključak suda i obrazloženje suda glede zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška.

Naime, na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 24. travnja 2018. (strana 415 spisa) sud konstatira da punomoćnici stranaka predaju popis troška.

Pored troška tužiteljice, popis troška dali su i tuženi koji su taj popis nazvali "troškovnik – dopuna". Istina je da prethodno pored ovog troškovnika, iako je postupak trajao od 2005., tuženi nisu zatražili trošak na način kako to nalaže odredba iz članka 164. ZPP. Međutim, ovim zahtjevom koji je priložen na već spomenutom ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, tuženi su popisali trošak sastava prethodne žalbe o kojoj je odlučivao ovaj žalbeni sud (strana 377 spisa) zajedno sa zahtjevom za ročišta24.4.2018., 6.10.2018. i 1.9.2018.

Prema Tbr. 7. točki 1. pristup na ročište, s obzirom da je vrijednost predmeta spora između 250.000,00 – 500.000,00 kuna, iznosi 500 bodova ili 5.000,00 kuna.

S obzirom na granice postavljenog zahtjeva, navesti je da je osnovano potraživanje za žalbu kao i za ročište od 24. travnja 2018. i ročište od 26. listopada 2017., dakle u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna, dok ročište od 1. rujna 2018. nije osnovano jer ono tog dana nije ni održano. Naime, rasprava je zaključena 24. travnja 2018., a 8. lipnja 2018. bila je objava presude. U granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troškova tuženika, njihov osnovani trošak iznosi 18.750,00 kuna. Ovaj žalbeni sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tužiteljica uspjela sa 60% svog tužbenog zahtjeva kojeg s obzirom na postavljeni zahtjev za naknadu troška tuženika valja umanjiti za iznos od 7.500,00 kuna.

Ovaj žalbeni sud nije priznao trošak tužiteljici odgovora na žalbu jer isti temeljem odredbi iz članka 166. stavka 1. ocjenjuje kao nepotreban budući se radi o činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka i o ponavljanju već iznesenih navoda tužiteljice tijekom postupka. Stoga ukupni trošak kada se prebije sa potraživanjem troška tuženika daje iznos od 54.718,75 kuna zbog čega je temeljem odredbe iz članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP odlučeno kao pod

II. izreke presude ovog žalbenog suda.

U Splitu 4. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

mr. Senija Ledić, v. r.