Legislator Case Law & Legislation
Revr-697/2014-2 AI generated

Vrhovni sud odbija reviziju u radnom sporu zbog nedostataka u revizijskom zahtjevu i potvrde izvanrednog otkaza.

Case Number Revr-697/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the lower court's decision confirming an extraordinary dismissal of the employment contract. The appellant failed to substantiate the claim of a significant procedural violation or incorrect application of labor law, specifically regarding the grounds for dismissal due to intoxication. Consequently, the court upheld the lower courts' finding that the employee's alcohol consumption constituted a serious breach justifying immediate termination without notice.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 392. st. 1. ZPP; Čl. 382. st. 1. ZPP; Čl. 108. ZR; Čl. 104. st. 6. ZR: Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga navedenih u reviziji, a ako tužitelj ne utvrdi bitnu povredu parničnog postupka ili pogrešnu primjenu materijalnog prava, revizija se odbija kao neosnovana.

Keywords

AI generated
revizija izvanredni otkaz alcoholiziranost teška povreda obveze Zakon o radu Zakon o parničnom postupku nedostatak utemeljenja

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 108. Zakona o radu
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 – dalje: ZR).
čl. 104. st. 6. Zakona o radu

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 697/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz G., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. B. A. i V. B., odvjetnicama u G., protiv tuženika B. T. n. d.o.o., G. B., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Š. i p., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3131/2013-2 od 6. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-5/2013-21 od 25. rujna 2013., u sjednici održanoj 24. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika B. – T. n. d.o.o., G. B., …, OIB: … o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju S. P. iz G., …, OIB: … od 15. studenog 2012. g. i da radni odnos tužitelja P. S. nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao sukladno Ugovoru o radu od 1. listopada 2002. g. kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, sve to u roku od 8 dana.“,

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od =400,00 kn.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika uvažava, pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Daruvaru broj P-5/2013-21 od 25. rujna 2013. godine:

- potvrđuje u odluci o tužbenom zahtjevu (toč. I. izreke),

- preinačuje u odluci o troškovima postupka tako da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.650,00 kuna u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje. Tužitelj je popisao trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj određeno ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP na koje se poziva u reviziji.

Stoga, imajući na umu odredbu čl. 392. a) st. 1. ZPP, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu sklopljenog 1. listopada 2002. na poslovima rukovaoca PC-3 stroja,

- da je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelju odlukom od 15. studenoga 2012. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a to je utvrđena alkoholiziranost na radu u koncentraciji od 0,81 promil alkohola u krvi dana 6. studenoga 2012.,

- da je odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelj primio 23. studenoga 2012., te je pravovremeno i to dana 7. prosinca 2012. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio,

- da je tuženik odjavio tužitelja sa danom 23. studeni 2012., a sa kojim datumom je zaključena i radna knjižica.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 – dalje: ZR).

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili.

Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema čl. 39. st. 1. alineja 5. Pravilnika o radu tuženika radnik čini težu povredu radne dužnosti kada prije i tijekom rada uzima alkoholna pića ili ih unosi u radne prostorije i prostore, dok prema alineji 6. navedenog članka radnik čini težu povredu radne dužnosti ako se provjerom stupnja alkoholiziranosti utvrdi količina alkohola već od 0,5 g/kg. Imajući na umu naprijed citirane odredbe, te činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilan je i prema ocjeni ovog suda zaključak nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja. Naime, i prema shvaćanju ovoga suda alkoholiziranost tužitelja (0,81 promil u krvi) 6. studenoga 2012. za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu rukovaoca PC-3 stroja osobito je teška povreda radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz, a kako su to uostalom pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi, neovisno o tome što su razmatrali i ranije povrede obveza iz radnog odnosa na koje je tužitelj pisano upozoren. To zbog toga jer iz obrazloženja pobijanih odluka jasno proizlazi da su sudovi ocijenili da već sama alkoholiziranost tužitelja 6. studenoga 2012. za vrijeme radnog vremena ima značenje osobito teške povrede radne obveze.

Prema odredbi čl. 104. st. 6. ZR ugovor o radu prestaje otkazom. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženikovu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2012. tužitelj je primio 23. studenoga 2012. kojeg je dana tužitelju prestao radni odnos kod tuženika. Stoga, okolnost što je tužitelj kod tuženika, kako tvrdi, nastavio raditi od 23. studenoga 2012. do 3. prosinca 2012., a nakon što mu je prestao ugovor o radu, suprotno navodima revizije ne, ukazuje da u konkretnom slučaju nije riječ o osobito teškoj povredi radne obveze uslijed koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

Slijedom izloženog, neosnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 24. rujna 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.