Rev-1777/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1777/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. -. h. d.o.o. Z., kojega zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. S. iz Z., R. K. -. s. d., kojega zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. veljače 1996. godine, br. Gž 6802/95, kojom su odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. Ps 1271/94, u sjednici održanoj dana 17. veljače 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 1995. godine, br. Ps 1271/94 suđeno je:

"Nalaže se tuženiku J.S. da iseli iz prostorije - sobe br. 67/II u samačkom hotelu, Z., V. … i tu prostoriju - sobu slobodnu od osoba i stvari preda na raspolaganje tuitelju, te da istom nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.317,00 kuna, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. veljače 1996. godine, br. Gž 6802/95 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati i pobijanu presudu preinači tako da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP), na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju tuženika, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.

U ovoj pravnoj stvari revident u navodima revizije ne upućuje na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te ovaj sud cijeni da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da tuženik koristi u samačkom hotelu u Z., V. …, sobu br. 67/II na osnovu odobrenja tužitelja odnosno na temelju samoupravnog sporazuma i to od 1989. godine,

- da je gradnju samačkog hotela naručila i investirala Tvornica električnih strojeva, te da hotelom upravlja tužitelj na osnovi ovlaštenja K. d.d. pravnog sljednika Tvornice električnih strojeva,

- da je K. d.d. na sjednici Upravnog odbora 25. 10. 1993. godine zaključio da svim korisnicima soba u samačkom hotelu otkazuje daljnje korištenje s obzirom da je hotel izvor stalnih gubitaka.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primjenili materijlano pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim.

Prije svega valja navesti da je prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari neosnovan. Ovo iz razloga što je tužitelj kao pravni sljednik naručitelja i investitora izgrađenog samačkog hotela vlasnik istog, te ima aktivnu legitimaciju za otkazivanje korištenja hotela korisnicima hotela i za zahtjev za njihovo iseljenje. Pitanje korištenja i stjecanja prava na korištenje prostorija samačkog hotela utvrđena je aktima tužitelja od 29. 11. 1991. godine (kućni red i postupak prijema na smještaj) pa se revident neosnovano poziva na odredbe Samoupravnog sporazuma o korištenju, upravljanju i održavanju samačkog hotela, V. … i aneksa istog od 12. mjeseca 1979. godine.

Nakon što je zaključkom upravnog odbora tužitelja svim korisnicima hotela otkazano daljnje korištenje prostorija hotela, prestao je i tuženiku pravni osnov za korištenje prostorija hotela, te tužitelj kao vlasnik primjenom čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme odlučivanja po sudu prvog stupnja osnovano traži iseljenje tuženika koji više nema valjani i pravni osnov za korištenje prostorija hotela.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.