Rev-2679/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2679/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik iz V., protiv tužene Zajednice osiguranja imovine i osoba C. Z., F. V., radi povećanja rente, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 24. svibnja 1990. br. Gž-1966/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 16. veljače 1990. br. P- 202/90, u sjednici održanoj dana 20. prosinca 1990.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom naloženo je tuženoj da plati tužitelju za period od 1. I. 1990. do 16. II. 1990. iznos od 3.004,00 konvertibilnih dinara, a od 16. II. 1990. pa ubuduće plaćati mu povišenu rentu u iznosu od 2.189,00 konv. dinara mjesečno umjesto iznosa od 186,20 konv. dinara i to dospjele obroke odjednom s kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa počev od prvog u narednom mjesecu do isplate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.348,50 konv. dinara, dok je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i djelomično uvažena žalba tužene tako, da je prvostepena presuda potvrdjena u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev za povišenje novčane rente prihvaćen za razdoblje od 31. I. 1990. pa ubuduće, a preinačena u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. I. 1990. pa do 31. I. 1990. u iznosu od 202,90 konv. dinara, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, a preinačena i u odluci o parničnom trošku tako da je naloženo tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.181,00 konv. dinara.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj, pobijajući je u dijelu kojim je preinačena prvostepena presuda i u dijelu koji je prvostepena presuda potvrdjena u odbijajućem dijelu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj je predložio da ovaj sud ukine obje nižestepene presude i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmetom ovoga spora je zahtjev tužitelja za povećanje pravomoćno dosudjene mu novčane rente zbog gubitka zarade.

Sporno je u reviziji da li tužitelju pripada pravo na utuženo povećanje novčane rente i za vrijeme prije podnošenja tužbe u ovoj parnici.

Tužitelj neosnovano osporava pravilnost zaključka drugostepenog suda da navedeni zahtjev nije osnovan ukoliko se odnosi na zahtijevano povećanje novčane rente i za vrijeme prije podnošenja tužbe. Naime, tužitelj neosnovano ponavlja tvrdnje da mu pripada pravo na povećanje rente i za vrijeme prije podnošenja tužbe. Ovo zato, jer i po pravnom shvaćanju ovoga revizijskoga suda tužitelju, kao oštećeniku, prema odredbi čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, pripada pravo na povećanje već pravomoćno dosudjene novčane rente od podnošenja zahtjeva sudu, tj. od dana podnošenja tužbe.

Prema iznijetom proizlazi da se pobijana drugostepena presuda temelji na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga i iz razloga jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.