Legislator Case Law & Legislation
Rev-1209/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal in civil case where claim value under 100,000 kn limit.

Case Number Rev-1209/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the disputed monetary amount did not exceed the statutory threshold. The defendant sought to overturn a final judgment ordering payment of 69,111.00 kn, arguing various grounds under the Civil Procedure Act. The court applied transitional rules to the old Civil Procedure Act, which prohibited appeals in monetary cases below 100,000 kn, thereby rejecting the procedural request.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 10. st. 3. ZIDZPP: Appeals in monetary civil cases are inadmissible if the disputed value does not exceed 100,000 kn, unless specific exceptions apply.

Keywords

AI generated
civil procedure appeal monetary claim threshold inadmissible appeal transitional provisions final judgment enforcement

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1209/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te mr. sci. Olge Jelčić, Gordane Gasparini, Ljubice Munić i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz T., protiv tuženika J. O. iz T., kojeg zastupa D. V., odvjetnik iz O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2379/99 od 02. prosinca 1999. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1390/97 od

15. rujna 1999. godine, u sjednici održanoj dana 06. kolovoza 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju sa osnova naknade štete za uništene pokretnine ukupno plati iznos od 69.111,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 15. rujna 1999. godine pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 1.825,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena žalba tuženika kao neosnovan i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i odbije zahtjev tužitelja.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete i tuženik revizijom pobija dio pravomoćne presude suda drugog stupnja kojom je tuženiku naloženo da tužitelju ukupno plati štetu u iznosu od 69.111,00 kn.

Odredba čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 112/99, u daljnjem tekstu: ZIDZPP) propisuje da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja donesene prije stupnja na snagu tog Zakona rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do njegovog stupanja na snagu. To znači da će se po ZIDZPP rješavati o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja donesenoj nakon 06. studenog 1999. godine, kojeg dana je navedeni Zakon stupio na snagu.

Presuda suda drugog stupnja u predmetu spora donesena je dana 02. prosinca 1999. godine, pa o dopuštenosti revizije treba odlučiti prema odredbama ZIDZPP koji je izmijenio i odredbu čl. 382. st. 2. ZPP na način da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne odluke ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn, jer tuženik revizijom pobija dio pravomoćne presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 69.111,00 kn to revizija tuženika nije dopuštena.

Dakle, iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 392. i čl. 400. st. 4. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 06. kolovoza 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v.r.