Rev-3044/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3044/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., koga zastupa D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. S. iz Z., koga zastupa Z. Z.-B., odvjetnica u Z., radi iseljenja, rješavajući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. travnja 1995. godine broj Gž-8586/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 1994. godine broj Ps- 657/92, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik iseliti iz tužiteljeve kuće u Z., K. …, i predati mu kuću slobodnu od osoba i stvari na raspolaganje i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 1.653,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga, bez određenog revizijskog prijedloga.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija kao neosnovana odbije, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da tuženik (bivši zet tužitelja) sudjelovanjem u adaptaciji predmetne kuće tužitelja nije stekao suvlasnički dio na istoj kući, te da tuženik nije stekao niti pravo stanovanja u istoj kući (habitatio) temeljem izjave tužitelja od 3. lipnja 1989. godine, jer je ta izjava fiktivna, budući da ju je tužitelj sačinio isključivo sa ciljem da tuženik ostvari kredit u poduzeću u kojem je tada radio, pa da je stoga izjava bez ikakvog pravnog učinka.

Utvrdivši da tuženik u tužiteljevoj kući stanuje bez pravne osnove, nižestupanjski su sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatili tužbeni zahtjev za tuženikovo iseljenje iz te kuće, te njezinu predaju tužitelju slobodnu od osoba i stvari.

Tuženik nije pobliže obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa se nije moglo utvrditi da bi taj revizijski razlog bio ostvaren.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. prosinca 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.