High Court dismisses public procurement bid rejection claims citing proper tenderer evaluation and cost analysis.
Legislator summary
AI generatedThe High Administrative Court dismissed the plaintiff's requests to annul the defendant's decisions rejecting a tender and awarding a contract to a specific bidder. The plaintiff argued the winning bidder lacked technical capacity and offered artificially low prices, while the defendant maintained the bidder's qualifications were verified and costs were reasonable. The court upheld the defendant's decision, finding the evaluation process lawful and the cost analysis valid, thus rejecting the administrative appeal.
Legislator headnote
AI generatedZakon o javnoj nabavi (ZJN); Zakon o upravnom sporu (ZUS); The court established that a public procurement authority's decision to reject a bid and award a contract is valid if based on proper evaluation of technical capacity and cost analysis, provided the authority acts within legal limits and offers sufficient reasoning.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: UsII-367/19-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UsII-384/19-6
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. d.o.o., Đ., zastupanog po direktoru K. H. i P. B. d.o.o., V., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. V. & N. R. & T. C. C., protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Z., radi javne nabave, uz sudjelovanje zainteresirane osobe V.-p. županije, V., na sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2019.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-034- 02/19-01/367, urbroj: 354-01/19-9 od 13. lipnja 2019. i za poništenje odluke o odabiru, klasa: 406-01/19-03/08, urbroj: 2189/1-05/08-19-62 od 9. travnja 2019. i nalaganje tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu.
II. Odbijaju se tužiteljevi zahtjevi za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika su odbijene žalbe tužitelja protiv odluke o odabiru od 9. travnja 2019., kojom je odabrana ponuda ponuditelja G. d.o.o., L., kao najpovoljnija. Tim rješenjem tuženika su ujedno odbijeni i zahtjevi tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, a odbijen je i zahtjev odabranog ponuditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv tuženikovog rješenja su tužitelji podnijeli tužbu u kojima osporavaju zakonitost tog rješenja iz svih, zakonom propisanih razloga.
Tužitelj B. d.o.o. u tužbi pod poslovni broj: UsII-367/19 protiv osporenog rješenja u bitnom ističe kronologiju događaja te kao razloge zbog kojih pobija tuženikovo rješenje ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Prije svega navodi da odabrani ponuditelj nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost iz razloga koje iscrpno navodi u tužbi, a iste je razloge isticao i u žalbi protiv tuženikovog rješenja. Posebno se osvrće na odabir stručnjaka (voditeljski kadar), smatrajući da je odabrani ponuditelj pobliže imenovane inženjere u ponudi fiktivno prikazao kao svoje resurse, premda su zaposleni kod drugih poslodavaca na puno radno vrijeme. Dodaje da je sporno i prikazivanje vlastitog resursa – voditelja strojarskih radova I. Š., dipl. ing. strojarstva, jer se s njime u vezi navodi projekt koji uopće nije predmet nabave u ovom postupku, a što proizlazi iz sadržaja ugovora o dopunskom radu od 22. ožujka 2019., koji je s njime sklopljen. Dakle, iz navedenog ugovora proizlazi da nije sklopljen za predmet nabave, a stoga da nije ispunjen niti formalni uvjet za raspolaganje sa navedenim stručnjakom u predmetu nabave. Iz navedenog slijedi da odabrani ponuditelj nije dokazao stručnu sposobnost, a s time u vezi da tuženik u obrazloženju rješenja ne daje valjane razloge, niti obrazlaže na čemu temelji zaključak da dokumentacija priložena uz ponudu predstavlja dokaz o raspolaganju sa potrebnim stručnjacima za predmet nabave. Uz navođenje i drugih razloga zbog kojih smatra da je rješenje protivno mjerodavnom propisu, tužitelj predlaže ovom Sudu da po provedenom postupku i nakon održane usmene rasprave, tužbu usvoji i poništi tuženikovo rješenje od 13. lipnja 2019., naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 45.000,00 kn te tuženika obveže i na naknadu troškova upravnog spora.
Tužitelj P. B. d.o.o., V. u tužbi pod poslovni broj: UsII-384/19 iscrpno navodi razloge zbog kojih rješenje tuženika smatra nezakonitim, iz svih zakonom propisanih razloga. Prije svega ističe razloge zbog kojih smatra da dostavljena dokumentacija uz ponudu ne sadrži propisani i nužni sadržaj te iako je odabrani ponuditelj uz ponudu dostavio opis ugovora i potvrde investitora, da ta dokumentacija sadrži niz nepravilnosti. Uz to dovodi u sumnju vjerodostojnost dostavljene dokumentacije uopće, a dodaje da je na te nedostatke već isticao i tijekom žalbenog postupka. Tvrdi da je tuženik u odnosu na te žalbene navode dao manjkavo i nejasno obrazloženje, ocijenio je sve istaknute prigovore neosnovanima, premda je zaključuje sasvim jasno iz priložene dokumentacije da navedeni podaci nisu vjerodostojni, točni i istiniti, odnosno da je odabrani ponuditelj samo da bi formalno udovoljio natječajnim kriterijima dostavio popise i potvrde, bez odgovarajuće prateće dokumentacije.
Dakle, tužitelj i nadalje ustraje na tvrdnji da odabrani ponuditelj nije u skladu s uvjetima iz natječajne dokumentacije dokazao tehničku i stručnu sposobnost, jer je bio dužan dostaviti upravo zatraženu dokumentaciju da bi zadovoljio uvjete sposobnosti, a da je tuženik u svezi navedenih prigovora dao obrazloženje koje nije prihvatljivo, a niti utemeljeno na odredbama mjerodavnog propisa.
Uz to, ističe i druge razloge u svezi tehničke i stručne sposobnosti, odnosno iste razloge koje je istaknuo i tužitelj B. d.o.o., odnosno da odabrani ponuditelj nije dostavio odgovarajuću dokumentaciju i dokaze o potrebnim resursima stručnjaka, jer nije dokazao da će na raspolaganju imati te resurse kroz cijelo vrijeme trajanja radova.
Dodaje da je za valjanost dostavljenih ugovora o radu nužna suglasnost dosadašnjeg poslodavca, a bez koje njegovi radnici ne mogu sklapati ugovore o radu sa drugim poslodavcima, odnosno premda se navodi da se u prilogu ugovora nalazi suglasnost dosadašnjeg poslodavca, da te suglasnosti nisu dostavljene naručitelju (zainteresiranoj osobi), a iz čega slijedi da odabrani ponuditelj nije dokazao da ispunjava uvjete predmetnog natječaja.
Dakle, zaključuje da ponuda odabranog ponuditelja nije valjana, iz navedenih razloga, a u odnosu na navedene nedostatke da tuženik nije dao razloge, niti se osvrnuo na sve žalbene prigovore. Posebno navodi razloge koji se tiču iznimno niske ponuđene cijene u odabranoj ponudi, a ukazuje i na druge razlike u pojedinim stavkama troškovnika, odnosno iznimno veliku razliku u cijenama pojedinih radova, a u odnosu na te nedostatke da niti naručitelj, a niti tuženik nisu dali valjano obrazloženje, što je sve dovelo do donošenja nezakonite odluke. Predlaže ovom Sudu da tužbu usvoji i poništi rješenje tuženika od 13. lipnja 2019., kao i odluku o odabiru od 9. travnja 2019. te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog postupka, kao i žalbenog postupka, na način kako je to zatražio u žalbi. Također traži i trošak upravnog spora u pobliže naznačenom iznosu.
Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno iscrpno se osvrće na sve tužbene razloge. Posebno obrazlaže što u konkretnom slučaju znači „raspolagati stručnjacima“, uz zaključak da to u konkretnom slučaju ne znači da se nužno radi o osobama zaposlenim kod ponuditelja, niti je to na taj način definirano u dokumentaciji o nabavi. S time u vezi dodaje da odabrani ponuditelj nije bio dužan dokazati raspolaganje vlastitim stručnjacima, iz čega slijedi da je uz ponudu dostavio upravo one dokaze koji su dokumentacijom o nabavi i propisani. Konačno se osvrće i na odluku o trošku žalbenog postupka, odnosno taj dio tužbenog zahtjeva, pa ocjenjujući tuženikovo rješenje u cijelosti na zakonu utemeljenim, predlaže ovom Sudu da tužbene zahtjeve odbije u cijelosti, a podredno ukoliko usvoji tužbene zahtjeve, predmetnu stvar riješi u skladu s člankom 58. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i donese odgovarajuću odluku u skladu s odredbama mjerodavnog propisa.
Zainteresirana osoba, V.-p. županija, V., u odgovoru na tužbe navodi da ostajući u cijelosti pri navodima već datim u odgovoru na žalbu, a smatrajući rješenje tuženika u cijelosti zakonitim, predlaže ovom Sudu da tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane. S obzirom da su tužitelji tužbu podnijeli protiv istog tuženikovog rješenja, ovaj Sud je radi ekonomičnosti postupka odlučio o tim tužbama donijeti jedinstvenu odluku. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS), odgovor na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljen je tužitelju, koji se nije posebno očitovao. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenih zahtjeva ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon time što je odbio žalbe tužitelja, s time da je za takvu odluku dao valjane razloge i iscrpno te argumentirano obrazloženje, koje je utemeljeno na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Prilikom donošenja odluke ovaj Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i očitovanja stranaka koje su sudjelovale u upravno-sudskom postupku te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.
Iz spisa predmeta, kao i obrazloženja tuženikovog rješenja proizlazi da je zainteresirana osoba V.-p. županija, V. kao naručitelj objavila 14. veljače 2019. u Elektroničkom oglasniku javne nabave poziv za nadmetanje (obavijest) s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2019/S OF2-0005299, predmet nabave: izgradnja Centra za istraživanje i razvoj u mljekarstvu. Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda s ponderom cijene 80% i trajanja jamstva za otklanjanje nedostataka 20%.
U postupku je pristiglo pet ponuda, koje su sve ocijenjene valjanima, a odlukom o odabiru od 9. travnja 2019. je odabrana ponuda ponuditelja G. d.o.o., L..
Protiv odluke o odabiru tužitelji su podnijeli žalbu u kojoj su u bitnom isticali razloge kojima osporavaju valjanost pregleda i ocjene ponude odabranog ponuditelja, a time i zakonitost odluke o odabiru, uz tvrdnju da je odabrana ponuda, s obzirom na ponuđenu cijenu, kao i druge iscrpno navedene nedostatke u ponudi, odnosno dokumentaciji priloženoj uz ponudu, nezakonito proglašena valjanom, a konačno i najpovoljnijom. U bitnom obrazlažu razloge zbog kojih smatraju da naručitelj nije postupio u skladu s odredbama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 120/16. – dalje: ZJN), a osobito ističu da je propustio u smislu članka 289. stavka 1. ZJN-a, zatražiti od odabranog ponuditelja objašnjenje izuzetno niskih cijena navedenih u troškovniku.
U žalbama posebno tužitelji prigovaraju da odabrani ponuditelj nije na odgovarajući način, odnosno u skladu sa traženim uvjetima u natječajnoj dokumentaciji dokazao tehničku i stručnu sposobnost za obavljanje radova koji su ovdje predmet postupka javne nabave. S time u vezi, tuženik u obrazloženju rješenja navodi da se u skladu s odredbom članka 280. stavka 4. ZJN-a, pri izradi ponude ponuditelj mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije o nabavi te ne smije mijenjati ni nadopunjavati tekst dokumentacije o nabavi, a člankom 290. stavkom 1. ZJN-a je propisano da nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava i ocjenjuje ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz dokumentacije o nabavi te o tome sastavlja zapisnik. S time u vezi, a s obzirom na razloge date u obrazloženju rješenja ovaj Sud prihvaća zaključak tuženika o neosnovanosti žalbenih navoda, jer je utemeljen na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
Naime, pravilno je tuženik zaključio da je odabrani ponuditelj dokumentacijom priloženom uz ponudu dokazao tehničku i stručnu sposobnost, odnosno dostavio je podatke o tehničkim stručnjacima ovlaštenim za vođenje građenja/radova, odnosno osobama koje će sudjelovati u realizaciji predmetnih radova. Dakle, premda u konkretnom slučaju nije sporno da navedeni stručnjaci nisu zaposlenici odabranog ponuditelja, priloženom dokumentacijom je dokazao da raspolaže stručnjacima kao vlastitim resursima, odnosno tehničku i stručnu sposobnost je dokazao u skladu s odredbama točke 4.3.2. dokumentacije o nabavi, a koja niti ne uvjetuje da ponuditelj mora raspolagati s tehničkim stručnjacima koji su vlastiti resurs, već se može osloniti i na resurse drugih subjekata, odnosno zaposlenike drugih subjekata navesti kao svoje resurse, uz ispunjavanje potrebnih tehničkih i stručnih sposobnosti propisanih pobliže navedenim točkama dokumentacije o nabavi.
Dakle, dokumentacijom o nabavi je u predmetnom slučaju propisano da gospodarski subjekt mora zadovoljiti minimalne kvalifikacije ključnog osoblja, odnosno ponuditelj mora dokazati da je tehnički i stručno sposoban izvršiti predmet nabave u skladu sa traženim tehničkim zahtjevima i rokovima. U cilju dokazivanja tog uvjeta je među ostalom dokumentacijom, ponuditelj dostavio i ugovore o dopunskom radu sklopljene s pobliže imenovanim inženjerima, a u svim tim ugovorima je navedeno da je poslodavac svakog od tih stručnjaka dao suglasnost na sklapanje ugovora, a odabrani ponuditelj je tijekom žalbenog postupka te suglasnosti dostavio na uvid tuženiku.
Dakle, premda navedeni stručnjaci nisu ujedno i zaposlenici odabranog ponuditelja, već je s njima sklopio ugovor o dopunskom radu, a mogućnost sklapanja takvih ugovora se ne protivi odredbama dokumentacije o nabavi, niti je u njoj posebno propisana obveza dostave dokaza u kojem konkretnom razdoblju ti stručnjaci trebaju biti na raspolaganju, pravilan je zaključak tuženika da je odabrani ponuditelj u cijelosti dokazao ispunjenje uvjeta da raspolaže stručnjacima kao vlastitim resursima, odnosno da je dokazao tehničku i stručnu sposobnost u cijelosti sukladno uvjetima propisanim u dokumentaciji o nabavi.
Uz to dodaje tuženik da je odabrani ponuditelj za angažirane stručnjake dostavio i rješenja o upisu u imenik ovlaštenih voditelja građenja Hrvatske komore (inženjera građevinarstva, odnosno inženjera strojarstva) na koji način je odabrani ponuditelj dostavio dokaz obrazovnih i stručnih kvalifikacija za svakog od pobliže navedenih stručnjaka te je provjerio podatke o upisu u imenicima Komora (što proizlazi iz zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, na str. 9.). S obzirom da se radi o podacima koji su javno dostupni, dodaje tuženik da je naručitelj pravilno koristio mogućnost propisanu u članku 262. stavku 1. ZJN-a i provjerio informaciju o upisu, a da žalitelji ni ne osporavaju činjenicu o upisu navedenih stručnjaka u imenik Komore.
U osvrtu na druge žalbene navode, konkretno na pravilnost primjene članka 289. stavka 1. i 3. ZJN-a, je tuženik dao iscrpno i valjano obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Naime, u konkretnom slučaju je naručitelj kontrolirao cijene navedene u troškovniku i potom tražio i prihvatio pojašnjenje iskazane cijene u odnosu na stavku 5.11.2. digitalni kontrolnik leda, za koji je ponuđena cijena od 1,00 kn, a iz dostavljenog pojašnjenja odabranog ponuditelja ne proizlazi da je riječ o izuzetno niskoj cijeni u odnosu na ponuđeni predmet nabave, jer je navedena stavka uključena u cijene drugih stavaka. Iz toga proizlazi da ukupna cijena ponude odabranog ponuditelja nije niža od ukupne cijene ponuda drugih ponuditelja, uključujući i ponude tužitelja. Stoga je pravilno tuženik odbio kao neosnovane žalbene navode istaknute u tom pravcu, a koje tužitelji ponavljaju i u tužbi.
Također je tuženik postupajući po službenoj dužnosti, a na temelju članka 404. ZJN-a, osobito u odnosu na utvrđenje bitnih povreda postupka javne nabave, zaključio da takvih povreda, izvan granica žalbenih navoda nije utvrdio, a uz obrazloženje razloga s kojima je i ovaj Sud u cijelosti suglasan.
Iz naprijed navedenog proizlazi da je osporeno rješenje tuženik donio u granicama zakonom propisanih ovlasti te za odluku naveo pravno relevantne razloge zbog čega ovaj Sud tužbene prigovore nije našao osnovanim.
Budući da tužitelji niti u tužbi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja tuženika, da nije dokazao i obrazložio razloge svog postupanja, odnosno dao valjane razloge na kojima je utemeljio odluku, već ustraju na svojoj interpretaciji primijenjenog materijalnog prava, odnosno utvrđenog činjeničnog stanja u svezi valjanosti odabrane ponude, to nije od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari i ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja.
Iz naprijed navedenih razloga ovaj Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za provođenje daljnjeg dokaznog postupka, odnosno za održavanje usmene rasprave, jer to nije našao svrsishodnim, s obzirom da je u predmetnom slučaju činjenično stanje već u upravnom postupku dostatno utvrđeno. Tužitelji u bitnom upiru na primjenu mjerodavnog materijalnog prava, a čiju primjenu je ovaj Sud iz navedenih razloga također ocijenio pravilnom. Tuženik je dao valjano obrazloženje razloga i u odnosu na odbijanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, a s obzirom na ishod ovoga upravnog spora, nema osnove za dosuđivanje troškova žalbenog postupka tužiteljima.
Slijedom iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbene zahtjeve i odlučiti kao u izreci ove presude.
Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, jer s obzirom na ishod ovoga upravnog spora, nema osnove za prihvaćanje zahtjeva tužitelja za naknadu troškova spora.
U Zagrebu, 19. rujna 2019.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.