Gzp-98/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 98/09-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr.sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice M. P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 3. ožujka 2008., dana 22. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici M. P. u iznosu 7.000,00 (sedamtisuća) kn.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 3. ožujka 2008. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl.br. Pp-489/01. Županijski sud u Zagrebu, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda, radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod posl.br. Gž-3973/08, rješenjem posl.br. Gzp-301/08-6 od 22. listopada 2008. oglasio se nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 21. siječnja 2009., kao nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pp-489/01, očitovanja istog suda od 7. travnja 2008. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu te Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- postupak je pokrenut 20. prosinca 2001. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužiteljice T. N., protiv tuženice M. P., radi smetanja posjeda, s tim da je uz tužbu predloženo i osiguranje privremenom mjerom da se naloži tuženici postaviti vrata na predsoblju – hodniku i spavaćoj sobi tužiteljice,

- na ročištu 13. veljače 2002. tuženica je iznijela odgovor na tužbu, a tužiteljica je dala izjavu o imovnom stanju,

- na ročištu 14. svibnja 2002. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. N.,

- rješenjem od 7. lipnja 2002. te njegovim ispravkom od 2. srpnja 2002. ročište određeno za 13. lipnja 2002. preloženo je za 2. listopada 2002. obzirom na obavijest Hrvatske elektroprivrede d.d. da 13. lipnja 2002. neće biti električne energije na sudu,

- na ročištu 2. listopada 2002. saslušana je tužiteljica kao stranka, odgođena je glavna rasprava te je novo ročište određeno za 19. prosinca 2003.,

- na zapisniku od 9. siječnja 2003. konstatirano je da je na raspravnom zapisniku od 2. listopada 2002. očitom omaškom u pisanju kao dan održavanja novog ročišta naveden 19. prosinca 2003., umjesto 19. prosinca 2002., slijedom čega je novo ročište određeno za 18. ožujka 2003.,

- na ročištu 18. ožujka 2003. saslušana je tuženica kao stranka te joj je naloženo u roku od 30 dana dostaviti sudu točne adrese predloženih svjedoka,

- rješenjem od 6. listopada 2003. pozvana je tuženica udovoljiti raspravnom rješenju od 18. ožujka 2003.,

- podneskom od 22. listopada 2003. tuženica je dostavila u spis tražene podatke,

- ročištu određeno za 15. siječnja 2004. nije održano zbog neiskazane dostave poziva za tuženicu, ali je određeno izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta,

- 10. veljače 2004. izveden je očevid na licu mjesta,

- na ročištu 20. travnja 2005. tuženica je predala u spis podnesak, pa je dodijeljen tužiteljici rok od 15 dana radi očitovanja na isti,

- rješenjem od 13. siječnja 2006. pozvana je tužiteljica udovoljiti raspravnom rješenju od 20. travnja 2005.,

- tužiteljica se na podnesak tuženice očitovala podneskom od 24. svibnja 2006.,

- na ročištu 5. prosinca 2006. punomoćnik tužiteljice molio je, zbog nemogućnosti stupanja u kontakt s tužiteljicom, odgodu ročišta na rok od 60 dana nakon kojeg bi izvijestio sud o daljnjim dispozicijama u postupku; po prijedlogu tužiteljice, glavna je rasprava odgođena, dodijeljen je tužiteljici rok od 60 dana radi očitovanja o daljnjim dispozicijama u postupku, dok je tuženici dodijeljen rok od 30 dana radi dostave izjava od 26. srpnja 1999. dostavljenih prethodno uz podnesak predan na ročištu 20. travnja 2005,

- rješenjima od 15. lipnja i 15. listopada 2007. pozvane su stranke u daljnjem roku od 15 dana udovoljiti raspravnom rješenju od 5. prosinca 2006.,

- podneskom od 3. ožujka 2008. tuženica se očitovala na dosadašnji tijek postupka te je izvijestila sud da se tražene izjave već nalaze u sudskom spisu,

- na ročištu 3. ožujka 2008. tužiteljica je, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, konačno uredila tužbeni zahtjev, nakon čega je glavna rasprava zaključena,

- rješenje pod poslovnim brojem Pp-489/01 kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev te prijedlog za određivanje privremene mjere objavljeno je i doneseno 11. ožujka 2008., a pisani otpravak tog rješenja otpremljen je strankama 21. ožujka 2008.,

- povodom žalbe tužiteljice od 4. travnja 2008. spis je 10. lipnja 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu gdje je zaveden pod poslovnim brojem Gž-3973/08,

- uz dopis od 2. rujna 2008. spis je vraćen sudu prvog stupnja radi davanja objašnjenja u povodu žalbenih navoda o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka kao i radi ispravka obrazloženja pobijanog rješenja od 11. ožujka 2008.,

- nakon što je rješenje suda prvog stupnja od 11. ožujka 2008. ispravljeno rješenjem istog suda od 6. listopada 2008., spis je vraćen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbi tužiteljice gdje je zaveden pod poslovnim brojem Gž-8313/08,

- Županijski je sud u Zagrebu rješenjem od 17. ožujka 2009. potvrdio prvostupanjsku odluku,

- navedena drugostupanjska odluka dostavljena je predlagateljici 21. svibnja 2009.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je, u konkretnom slučaju, tijekom ovog postupka pravomoćno odlučeno o pravu predlagateljice, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (20. prosinca 2001.) do 21. svibnja 2009., kada je predlagateljica primila rješenje suda drugog stupnja kojim je postupak pravomoćno okončan, a što ukupno iznosi sedam godina, pet mjeseci i jedan dan.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti, te usprkos činjenici da je predmetni spor pravomoćno okončan donošenjem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, činjenica da je za pravomoćno okončanje predmetnog parničnog postupka, za koji je sukladno odredbi čl. 440. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 113/08. - dalje: ZPP) predviđena potreba hitnog rješavanja, trebalo preko sedam godina, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Uzrok tome je nedovoljna učinkovitost prvostupanjskog suda koji, pri određivanju rokova i ročišta, nije u dovoljnoj mjeri obraćao pažnju za potrebu hitnog rješavanja predmetnog spora, a niti se dostatno rukovodio načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP), odnosno načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. ZPP). Uz navedenu neučinkovitost suda prvog stupnja, uočava se i razdoblje njegove dulje neaktivnosti od održavanja ročišta 5. prosinca 2006. do idućeg održanog ročišta od 3. ožujka 2008. Iako je vremenski razmak između navedena dva ročišta od petnaest mjeseci dijelom posljedica nepostupanja parničnih stranaka po rješenju suda, isto ne opravdava sudsku neaktivnost, obzirom da je upravo dužnost suda onemogućavanje zlouporabe prava u postupku.

Predlagateljica, kao tuženica u parničnom postupku, u određenoj je mjeri doprinijela duljini trajanja predmetnog parničnog postupka kada nije u određenim rokovima postupala po sudskim rješenjima. Tako je ista, rješenju suda s raspravnog zapisnika od 18. ožujka 2003., umjesto u određenom roku od 30 dana, udovoljila tek nakon sedam mjeseci, dok je po rješenju suda od 5. prosinca 2006., nakon dva ponovna pozivanja o strane suda, postupila tek nakon petnaest mjeseci.

Predmetni postupak, prema ocjeni ovog suda, unatoč potrebi izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka te parničnih stranaka, nije po svojoj prirodi činjenično i pravno složen da bi eventualno njegova složenost opravdala duljinu njegova trajanja.

Slijedom navedenog, uslijed utvrđene duljine sudskog postupka (u trajanju od preko sedam godina) koja je u pretežitom dijelu posljedica neučinkovitog postupanja suda te unatoč doprinosu predlagateljice i činjenici da je o njezinom pravu pravomoćno odlučeno, istoj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od traženih 7.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 22. listopada 2009.

S U D A C

mr.sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.