I Kž-450/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 450/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu opt. N. D., zbog kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. travnja 2013. broj K- 9/13, u sjednici održanoj 10. srpnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. N. D., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženik na temelju čl. 110. u svezi s čl. 34. KZ/11,

primjenom čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. i 2. KZ/11 o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. listopada do 31. listopada 2012.

Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci i ista se ima izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti, ukoliko optuženik za vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. U preostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku proglašen je krivim opt. N. D. zbog kaznenog djela iz čl. 110. u svezi s čl. 34. KZ/11, a primjenom odredaba o ublažavanju kazne osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je kaznu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

I Kž 450/13-4

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju R. I., odvjetniku iz O., iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili podredno preinači u smislu žalbenih navoda žalitelja.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 na dužno razgledavanje.

Žalba optuženika djelomično je osnovana i to u pogledu odluke o kaznenoj sankciji dok je u preostalom dijelu neosnovana.

Iako optuženik uvodno naznačuje žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju i pravno označava, ali istu ne obrazlaže, već se suština žalbenog pobijanja odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pritom se u sadržaju žalbe ponavlja obrana optuženika iz koje proizlazi da optuženik nije imao namjeru usmrtiti oštećenika, već je cijelo vrijeme napadač bio oštećenik od čijeg se napada optuženik branio onim sredstvom kojeg je imao kod sebe, a to je bio nož dužine oštrice 14 cm. Po stajalištu žalitelja i druge utvrđene okolnosti ukazuju da optuženik nije postupao s izravnom namjerom da oštećenika usmrti, a u te okolnosti posebno ulazi u nesrazmjer u fizičkoj snazi optuženika i oštećenika, naravno u korist oštećenika, kao i daljnji podatak da se događaj zbio ispred ulaza u višekatnu stambenu zgradu u kojoj obojica stanuju, i to oštećenik u prizemlju, a optuženik na katu. Tim okolnostima žalba dodaje i podatak sadržan u psihijatrijskom nalazu prema kojem se optuženik u vrijeme počinjenja djela nalazio u razdraženom stanju izazvanom od prethodnog sukoba s oštećenikom. Isto tako po stajalištu žalitelja bitan je i motiv počinjenja djela u vidu izazivanja sukoba sa susjedima i onemogućavanje susjeda da koriste prostor ispred zgrade za parkiranje svojih vozila što istovremeno ukazuje na oštećenika kao nasilnu i agresivnu osobu.

Pritom žalba zaključuje da je oštećenik jednako kao i u prethodnom događaju bio napadač koji je inicirao sukob, a opis događaja koje daje oštećenik u svojim svjedočkim iskazima ne može se smatrati vjerodostojnim, kako ga cijeni sud prvog stupnja, iz razloga što se događaja u bitnim dijelovima ne sjeća, a pravilnom ocjenom dokaza, po stajalištu žalitelja, proizlazi da je optuženik postupao u nužnoj obrani koju je eventualno prekoračio ili, podredno radilo bi se o pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela iz čl. 112. u svezi sa čl. 34. KZ/11 (pokušaju kaznenog djela usmrćenja).

Sve su to razlozi zbog kojih žalba nalazi da tijekom provedenog postupka nije dokazana optuženikova izravna namjera na usmrćenje oštećenika, koje je djelo ostalo u pokušaju samo zbog oštećenja sredstva napada, iz razloga što je došlo do pucanja oštrice noža zbog čega se i predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanja spisa predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Sve tako izložene tvrdnje ponovljene sada u žalbi optuženika, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno ocijenio, te obrazložio iz kojih je razloga našao da je optuženik tempore

I Kž 450/13-4

criminis postupao s izravnom namjerom da usmrti oštećenika, a u ostvarivanju takove namjere poduzeo je radnje koje su prostorno i vremenski neposredno prethodile ostvarivanju bića kaznenog djela ubojstva, tako da je djelo ostalo u pokušaju.

Kod takove ocjene ovaj drugostupanjski sud posebno je cijenio ponašanje optuženika prije učina djela vezano za događaj koji se zbio te noći ispred ulaza u noćni klub L. F. kao i daljnju utvrđenu činjenicu da se optuženik, nastojeći ostati neprimijećen od svojih prijatelja s kojima je došao u navedeni noćni klub, udaljuje iz njega, svjestan pritom da u džepu hlača ima nož oštrice dužine 14 cm s kojim sredstvom dolazi ispred stana oštećenika i kuca (ili zvoni) istovremeno svjestan da će ovakvo njegovo ponašanje za oštećenika biti iznenađujuće i neprimjereno. U nastavku događaja kada oštećenik otvara vrata i pita optuženika što zapravo traži, između njih nastaje prepirka i naguravanje u kojoj su se oni našli ispred samog ulaza u višekatnu stambenu zgradu, koje dvije odlučne činjenice opisanog postupanja optuženika ulaze u prvu radnju, koja je prostorno i vremenski neposredno prethodila ostvarivanju navedenog kaznenog djela, a koje je sud prvog stupnja sa svom potrebnom sigurnošću potpuno i pravilno utvrdio.

Ocjenom daljnjeg postupanja optuženika, a prije svega utvrđena činjenica koja proizlazi iz nalaza i mišljenja, te dopune mišljenja sudsko-medicinskog vještaka o mehanizmu nastanka povreda oštećenika, ukazuju da u nastavku događaja optuženik reagira na način da iz džepa hlača vadi krajnje opasno sredstvo, nož opisanih dimenzija (s oštricom od 14 cm) u trenutku kada se nalazi sučelice oštećeniku, istoga ubada, ne jednom već tri puta u najvitalnije dijelove tijela, grudni koš i trbuh, te mu zadaje opisane ozljede tijela zamahom srednje jakog intenziteta.

Opisano ponašanje optuženika istovremeno jasno ukazuje da je optuženik htio sukob s oštećenikom i da je on bio napadač, da se oštećenik samo branio od protupravnog napada optuženika, zbog čega se niti ne može pozivati na ponašanje u nužnoj obrani što je sve sud prvog stupnja sa potrebnom sigurnošću na potpun i pravilan način utvrdio. Stoga poduzete radnje optuženika, u svojoj ukupnosti doista čine jedno prirodno jedinstvo s radnjom upravljenom na ostvarivanje bića kaznenog djela ubojstva, i s njom su direktno, neposredno, vremenski i prostorno povezane.

Okolnost da je optuženik s već pripravljenim nožem opisanih dimenzija, u nastavku događaja tražio oštećenika, neovisno o tome što stanuju u istoj višekratnoj zgradi, ne mijenja ništa na ocjeni ukupne dinamike događaja, kako se to pogrešno ističe u žalbi optuženika, jer je krajnje opasno sredstvo po život oštećenika, optuženik odmah uporabio, i to ne jednom, nego s tri zamaha zadao tri neovisne teške tjelesne povrede grudnog koša i trbuha oštećenika zbog kojih je on bio odmah povrgnut operativnom zahvatu i određeno vrijeme prove na liječenju u bolnici, te imao probleme sa ponovnim krvarenjima u postoperativnom razdoblju (u predjelu grudnog koša).

Stoga u cjelini gledano s pravom je sud prvog stupnja otklonio obranu optuženika koja se sada detaljno ponavlja i u žalbi, te istu negativno vrijednosno ocijenio, prihvaćajući pritom ono što proizlazi iz sadržaja nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka, suprotno obrani optuženika, posebno glede mehanizma zadavanja ozljeda, vezanih za položaj tijela optuženika i oštećenika u prostoru u trenutku zamaha nožem, što je dijametralno suprotno onoj obrani

I Kž 450/13-4

koju je izložio optuženik. Osim toga, svjedok obrane, prijatelj optuženika J. J. ne potvrđuje obranu optuženika u važnom segmentu vezanom za vrijeme kada je optuženik napustio mjesto prethodnog događaja noćni klub L. F..

Cijeneći, stoga, ta dva podupirajuća dokaza zajedno sa iskazom oštećenika M. K. s pravom sud prvog stupnja ocjenjuje da se događaj zbio onako kako ga je opisao oštećenik, posebno kada se to ocjenjuje i sa onim činjeničnim saznanjima koja proizlaze iz zapisnika o očevidu, kao i cjelokupnoj priloženoj fotodokumentaciji.

Stoga ni za ovaj drugostupanjski sud, suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, nema nikakve dvojbe da je u inkriminiranom događaju isključiva optuženikova namjera bila upravljena na počinjenje kaznenog djela ubojstva, krajnje opasnim sredstvom nožem oštrice dužine 14 cm s kojim su sredstvom oštećeniku zadane, sa tri neovisna zamaha, tri teške tjelesne povrede, a radnje koje je u svojoj ukupnosti poduzeo optuženik, kako je to već naprijed izloženo, čine u svojoj cjelini prirodno jedinstvo s radnom upravljenom na ostvarivanje bića kaznenog djela ubojstva i s njom su neposredno vremenski i prostorno povezane i posve su jasno odredile kada je i na koji način optuženik pokušajno ostvario biće kaznenog djela iz čl. 110. u svezi s čl. 34. st. 1. KZ/11.

Nije stoga u cjelini osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno, a ustvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nema ni izložene povrede kaznenog zakona, i to posredne koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kako se to tvrdi u žalbi optuženika, već je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na optuženika i njegovo djelo pravilno primijenjen zakon u citiranoj zakonskoj odredbi čl. 110. u svezi s čl. 34. KZ/11. Nije stoga u cjelini osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona.

Obrazlažući žalbenu osnovu odluke o kazni optuženik smatra da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve utvrđene olakotne okolnosti a posebno još podatak sadržan u žalbi da se zdravstveno stanje njegovih roditelja u međuvremenu pogoršalo, a oni su ovisni o njegovoj skrbi, kao i materijalnoj pomoći.

Smatra da su izložene okolnosti takvog značaja da opravdavaju izricanje blaže kazne.

U pravu je optuženik kada ističe da je navedenu kaznenu sankciju trebalo maksimalno individualizirati s obzirom na osobu optuženika pri čemu je ovaj drugostupanjski sud prije svega cijenio dvije okolnosti za koje i zakon propisuje mogućnost ublažavanja kazne, a odnose se na bitno smanjenu ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela, te činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju. Uz navedeno optuženik je neporočna osoba, nikada osuđivan, koje okolnosti uz složene obiteljske prilike, a posebno podatak da skrbi i djelomično materijalno pomaže svojim bolesnim roditeljima, trebalo je na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku izreći djelomičnu uvjetnu osudu, time da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu i šest mjeseci koji će se izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Kod takove ocjene ovaj drugostupanjski sud nalazi da u odnosu na primijenjenu kaznenu sankciju postoji visok stupanj vjerojatnosti da se i bez izvršenja cijele

I Kž 450/13-4

kazne zatvora, optuženik više neće pojavljivati kao počinitelj kaznenih djela, zbog čega se izrečena kaznena sankcija ukazuje u svemu primjerenom.

S obzirom na sve naprijed izloženo presuđeno je na temelju čl. 486. st. 1. te čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 10. srpnja 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.