Rev-585/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 585/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Veseljka Šeparovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mldb. A.P ., zastupane po ocu i zakonskom zastupniku A.P ., oboje iz L., a ovaj zastupan po punomoćniku J.Š., odvjetniku iz V., protiv tuženice "C. -o. " d.d. Z., Filijala V., zastupane po punomoćnici F.N., dipl. pravnici, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 24. listopada 1994. broj Gž-1296/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivancu od 13. srpnja 1994. broj P-489/93-24, u sjednici održanoj 14. svibnja 1998.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. listopada 1994. broj Gž-1296/94-2 i presuda Općinskog suda u Ivancu od 13. srpnja 1994. broj P-489/93-24 u odnosu na visinu naknada tužiteljici za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženost tako da se dosuđuje tužiteljici naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 60.000,00 kn (umjesto pravomoćno dosuđenih 50.000,00 kn), a naknada za naruženost u iznosu od 24.000,00 kn (umjesto pravomoćno dosuđenih 20.000,00 kn), sve sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose počev od 13. srpnja 1994. do isplate, a preinačuje se i odluka o parničnom trošku tako da se tužiteljici dosuđuje na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 9.600,00 kn u roku od 15 dana.

U ostalom pobijanom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Ivancu od 13. srpnja 1994. broj P-489/93-24 suđeno je:

"I. Tuženik "C. -o. " d.d. Zagreb, Filijala Varaždin, dužan je malodobnoj tužiteljici P.A., na ruke oca i zz P.A., na ime naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjema životne aktivnosti isplatiti iznos od 36.000,00 kn, a s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 12.000,00 kn, ukupno 48.000,00 kn, a sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 1994. pa do isplate, naknaditi parnični trošak, također na ruke njezinog oca i zz P.A., a u iznosu od 5.186,00 kn a u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice P. mldb. A. s naslova naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja opće životne aktivnosti preko dosuđenog iznosa od 36.000,00 kn, a do traženog iznosa od 150.000,00 kn, a s osnove naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti preko dosuđenog iznosa od 12.000,00 kn, a do traženog iznosa od 30.000,00 kn, kao i zahtjev za kamate na ove iznose, a kao neosnovan."

Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 24. listopada 1994. broj Gž-1296/94-2 suđeno je:

"Djelomično se odbija, a djelomično usvaja žalba tužiteljice, te se djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Ivancu broj P-489/93-24 od 13. srpnja 1994. u pobijanom odbijajućem dijelu pod 2 izreke, te u odluci o troškovima postupka i sudi:

Tuženik "C. -o. " d.d. Zagreb, Filijala Varaždin, dužna je isplatiti mldb. tužiteljici P.A. na ime naknade štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, pored pravomoćno dosuđenih 36.000,00 kn i daljnji iznos od 14.000,00 kn (ukupno 50.000,00 kn), te s osnove naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti, pored pravomoćno dosuđenih 12.000,00 kn i daljnji iznos od 8.000,00 kn (ukupno 20.000,00 kn), oba iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 1994. pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljici ukupne troškove postupak u iznosu od 6.696,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod 1 izreke kojim je tužena obezana tužiteljici s osnove naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 36.000,00 kn, te duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 12.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 13. srpnja 1994. pa do isplate, navedena presuda ostaje neizmijenjena."

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se tužiteljici dosudi s naslova duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti daljnji iznos od 100.000,00 kn, te s naslova pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti daljnji iznos od 10.000,00 kn, sve uz zakonsku kamatu od dana 13.7.1994., te obveže tuženu na naknadu cjelokupnog troška postupka i troška sastava ove revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda pogrešno primjenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), kada je pravomoćno utvrđena kao primjerena naknada tužiteljici za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 50.000,00 kn, a naknada za duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 20.000,00 kn, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda primjerena naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 60.000,00 kn, a naknada za naruženost u iznosu od 24.000,00 kn.

Odlučujući o visinama navedenih naknada i ovaj je revizijski sud imao u vidu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi visina naknada za navedene vidove štete, a naročito vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nezgodi kao i sve one posljedice koje su zadobivene ozljede ostavile na zdravlje tužiteljice.

To su razlika volumena mišićne mase pogotovo lijevog stegna u odnosu na zdravu desnu nogu, a time naravno i mišića ispod koljena lijeva noga kraća 2-3 cm, a što je uzrok vidljivog šepanja - smanjenja gibljivosti u lijevom koljenu. Tužiteljica trpi psihičke boli zbog školovanja, a kod momenta opredjeljivanja za buduće zvanje da će krug izbora zanimanja tužiteljici biti znatno sužen, jer da će biti onemogućeni svi poslovi koji zahtijevaju duže stajanje hodanje ili boravak u nezagrijanim prostorijama, a nikakvi fizički poslovi osim manuelnih i uz sjedenje ne dolaze u obzir.

Osim toga, ovaj je sud imao u vidu i postotak smanjenja životne aktivnosti (30%), njenu životnu dob (stradala u dobi od 9 godina).

U odnosu na naknadu tužiteljici za naruženost ovaj je sud imao u vidu intenzitet naruženosti (prostim okom uočljiva smanjena masa lijeve noge, a umanjena i gibljivost koljena koja iznosi od 0 do 65 stupnjeva), skraćenje noge za 2-3 cm, vidljiva i vrlo dugačka brazgotina dužine 36 cm duž lijevog bedra s vanjske i prednje strane okomito odozgo prema koljenu, a kroz koju se brazgotinu do sada dva puta operativno pristupalo do slomljene kosti.

Osim toga, ovaj je revizijski sud vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Budući da je ovaj revizijski sud preinačio nižestupanjske presude dosudio je tužiteljici srazmjerno uspjehu u parnici povećani dio parničnog troška.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393., čl. 395. st. 1. i čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 14. svibnja 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)