Croatian Supreme Court rejects request to delegate case due to judge's former role, citing no bias.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia rejected the defendant's request to delegate the case to another court. The defendant argued that the plaintiff, a former judge of the competent court, lacked impartiality and that the court's handling of the matter was rushed. The court held that the plaintiff's past position does not automatically create a bias presumption and that the statutory timeline for such cases was followed correctly.
Legislator headnote
AI generatedčl. 68. Zakona o parničnom postupku; The former judicial role of a party does not constitute grounds for delegating a case to another court absent clear evidence of bias or procedural impossibility.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 383/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz S., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika F.-T. d.o.o. iz S., zastupanog po punomoćniku F. M., odvjetniku iz S., radi naknade štete i objave presude, rješavajući o prijedlogu tuženika za delegiranje drugog stvarno nadležnog suda, u sjednici održanoj dana 18. rujna 1997. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika da se za postupanje u ovoj pravnoj stvari odredi drugi stvarno nadležni sud.
O b r a z l o ž e n j e
Tuženik je u pismenom podnesku od 19. 12. 1996. godine dostavljenom ovom sudu 8. rujna 1997. godine zatražio izuzeće predsjednika i svih sudaca Općinskog suda u Splitu, te u istom podnesku postavio pitanje izuzeća predsjednika i svih sudaca Županijskog suda u Splitu, te predložio da ovaj sud odredi za postupanje u ovoj pravnoj stvari drugi stvarno nadležni sud na području drugog županijskog suda.
Kao razlog za izuzeće tuženik navodi, da je sve do srpnja mjeseca 1996. godine tužitelj bio sudac Općinskog suda u Splitu, kada je imenovan za suca Trgovačkog suda u Splitu. Stoga tuženik smatra da je dovedena u pitanje nepristranost svih sudaca Općinskog suda s obzirom na to, da je tužitelj bio dugogodišnji sudac tog suda i to sve do nedavno u sudu koji odlučuje o njegovom predmetu.
Opravdanu sumnju u nepristranost svih sudaca Općinskog suda Split tuženik potkrijepljuje još činjenicom da je predmet odmah uzet u rad budući da u istovrsnim postupcima u kojima je također propisana hitnost u postupanju (naime u pitanju je čl. 25. st. 1. Zakona o javnom priopćavanju) sud nije pokazao takvu žurbu.
S obzirom, da je tuženikov tjednik tretirao probleme pravosuđa i izbora sudaca u Općinskom sudu, Županijskom sudu i Trgovačkom sudu u Splitu tuženik postavlja pitanje izuzeća predsjednika Županijskog suda u Splitu i svih sudaca toga suda.
Kako je u konkretnom slučaju, a jer se radi o zahtjevu za izuzeće predsjednika i svih sudaca stvarno nadležnog suda u pitanju prijedlog za delegiranje drugog stvarno nadležnog suda, to valja postupiti u smislu čl. 68. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - ZPP).
Prijedlog nije osnovan.
Prema odredbi čl. 68. ZPP najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ustao tužbom dana 10. srpnja 1996. godine protiv tuženika radi naknade nematerijalne štete i objave presude zbog povrede svoje časti i dostojanstva nanesene sadržajem članka objavljen u tjedniku tuženika, a povodom imenovanja tužitelja za suca Trgovačkog suda u Splitu.
Tužba u ovom sporu podnijeta je 10. srpnja 1996. godine, a prvo ročište zakazano je za 19. prosinca 1996. godine.
Okolnost što je tužitelj bio sudac Općinskog suda u Splitu koji sud je stvarno nadležan za postupanje u ovom predmetu ne ukazuje sam po sebi na osnovanost sumnje u pristranost svih sudaca toga suda, a na to ne upućuju ni druge okolnosti posebice one koje je istakao tuženik.
Naime, hitnost u postupanju u takvoj vrsti sporova određena je zakonom i to čl. 25. st. 1. Zakona o javnom priopćavanju ("NN" br. 83/96), a zakazivanje prvog ročišta nakon podizanja tužbe (nakon pet mjeseci) ne upućuje na zaključak o "privilegiranosti" tužitelja kao stranke, kako pogrešno zaključuje tuženik.
O izuzeću predsjednika Županijskog suda i sudaca toga suda nije bilo moguće donijeti odluku s obzirom na stadij postupka u kojem se predmet nalazi.
Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. rujna 1997. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.