Legislator Case Law & Legislation
I Kž-742/2008-4 AI generated

I Kž-742/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-742/2008-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marina Mrčele i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbama opt. Ž. D., opt. S. V. i opt. D. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 21. svibnja 2008 godine, broj: K-50/07, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2009. godine, u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-742/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po čl. 132. st. 2. ZKP, ošt. N. S. i ošt. Ž. S. sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 742/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marina Mrčele i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbama opt. Ž. D., opt. S. V. i opt. D. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 21. svibnja 2008 godine, broj: K-50/07, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2009. godine, u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Ž. D., opt. S. V. i opt. D. R., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. Ž. D., opt. S. V. i opt. D. R. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela iz čl. 79. st. 2. KZRH i čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a – svaki, činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude, pa su ovim optuženicima, po istim zakonskim propisima, utvrđene kazne zatvora i to: za kazneno djelo iz čl. 79. st. 2. KZRH, u trajanju od šest godina – svakom, a za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ-a, u trajanju od tri godine – svakom, pa su ovi optuženici, po čl. 79. st. 2. KZRH, uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ-a, osuđeni na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina – svaki.

Po čl. 63. st. 1. KZ-a, opt. Ž. D., u jedinstvenu kaznu zatvora, uračunato je vrijeme lišenja slobode u ekstradicijskom postupku na teritoriju BiH od 27. studenog 2005. godine – pa nadalje, kao i vrijeme lišenja slobode za vrijeme trajanja kaznenog postupka pred tzv. Okružnim sudom u Kninu tzv. Republike Srpske Krajine i to od 16. listopada 1993. godine do 10. prosinca 1993. godine, dok je opt. S. V. i opt. D. R., u jedinstvene kazne zatvora, uračunato vrijeme lišenja slobode za vrijeme trajanja kaznenog postupka pred tzv. Okružnim sudom u Kninu tzv. Republike Srpske Krajine od 16. listopada 1993. godine do 10. prosinca 1993. godine – svakom.

I Kž 742/08-4

Po čl. 132. st. 2. ZKP, ošt. N. S. i ošt. Ž. S. sa svojim imovinskopravnim zahtjevima upućeni su u parnicu.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, svi troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. Ž. D., po braniteljici D. G., odvjetnici iz Š., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. S. V., po braniteljici B. V., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda V./L. iz Š., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; opt. D. R., po branitelju B. Z., odvjetniku iz Š., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. Ž. D.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP – jer je na glavnoj raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti (čl. 36. st. 1. ZKP). Prema žalitelju, u ponovljenom postupku (nakon ukidne prvostupanjske presude od 12. lipnja 2007. godine, broj: I Kž-823/07) sudjelovali su „isti suci kao i u prvom postupku“. Ne radi se o nikakvoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka (pa ni onoj na koju ukazuje žalitelj u žalbi) jer je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje bez ograničenja sastava sudskog vijeća, tako da je u konkretnom slučaju sud bio propisno sastavljen, a protivno navodima žalitelja u žalbi.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. i 3. ZKP – jer je „koristio“ tzv. „krajiški spis“, iako je on „proglašen neustavan“, i kao takav trebao je biti izdvojen iz spisa, a osim toga, to korištenje spisa („stalno baratanje činjenicom da je vođen kazneni postupak za isto kazneno djelo...“) bilo je od utjecaja na donošenje zakonite presude.

Suprotno svim tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske, svojim rješenjem od 20. veljače 2008. godine, broj: I Kž-159/08 utvrdio da su protivne Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske (ZKP-u i KZ-u)

I Kž 742/08-4

sve odluke Okružnog javnog tužilaštva Knin donesene u predmetu: KT-284/93, kao i optužnica Okružnog javnog tužilaštva Knin od 28. listopada 1993. godine, broj: KT-284/93 – a koja je bila podignuta protiv opt. Ž. D. i opt. S. V. zbog kaznenog djela silovanja i opt. D. R. zbog kaznenog djela razbojništva, a na štetu N. i Ž. S..

Kako prvostupanjski sud, u ponovljenom postupku, uopće ne koristi navedeni spis, jasno je da nije povrijeđen zakon, a niti je „spominjanje“ spisa bilo od bilo kakvog utjecaja na presudu – kako to pogrešno u žalbi ističe žalitelj.

Prigovor žalitelja, da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer „oštećena N. S. i oštećeni Ž. S. nisu mogli poslije 14 godina prepoznati opt. Ž. D....“, nije prihvatljiv za Vrhovni sud jer iz zapisnika o prepoznavanju od 6. rujna 2006. godine (str. 83. spisa) nedvojbeno proizlazi da je ošt. Ž. S. odmah prepoznao opt. Ž. D., ali isto tako, ukazao je na svoj iskaz od 22. ožujka 2004. godine (str. 28-29. spisa) kada je također vrlo detaljno opisao izgled opt. Ž. D., tako da prvostupanjski sud ni na koji način nije pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu prepoznavanja opt. Ž. D. – kako to u žalbi ističe žalitelj. Navodi žalitelja, da je povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. Ž. D. jer da je opt. Ž. D. proglašen krivim zbog kaznenih djela silovanja i razbojništva, iako to što se dogodilo obitelji Ž. S. „predstavlja organizirani genocid od strane srpske paravojske, za što trebaju odgovarati prvenstveno zapovjednici tih postrojbi...“ (str. 3. žalbe), ne dovode u pitanje razloge prvostupanjskog suda da je upravo opt. Ž. D. ostvario kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim i na koja kaznena djela je zakon ispravno primijenjen, pa prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu opt. Ž. D., kako se to ističe u žalbi.

Kazna nije prestroga, jer su oba kaznena djela (silovanje i razbojništvo) ostvarena sa velikim stupnjem brutalnosti i bezobzirnosti (koja nadmašuje način počinjenja ovakvih kaznenih djela), Vrhovni sud prihvaća sve razloge u pogledu odluke o kazni od strane prvostupanjskog suda (str. 7. pobijane presude), te se na iste razloge upućuje žalitelj. Na žalbu opt. S. V.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj smatra da nije dokazano da je opt. S. V. ostvario kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim jer „svi počinitelji bili su maskirani, nitko ih nije mogao prepoznati, svjedok D. S. bila je u izdvojenoj prostoriji i ništa nije mogla vidjeti, a sama ošt. N. S. bila je u šoku, i zbog čega je njen iskaz trebalo kritičnije ocijeniti...“.

Vrhovni sud ne prihvaća takve razloge žalitelja, jer iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je ošt. Ž. S. odmah prepoznao opt. S. V. („...po glasu i hodu, a i zbog toga jer ga poznajem od ranije...“), a iz iskaza ošt. N. S. i ošt. Ž. S., te iskaza svjedokinje D. S. (o onome što su joj govorili oštećenici) nedvojbeno proizlazi da je upravo opt. S. V. ostvario bitna obilježja oba kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim, te na taj način prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, kako to u žalbi ističe žalitelj.

I Kž 742/08-4

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 382. ZKP), Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni, u odnosu na opt. S. V., te utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne tom optuženiku, vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju Vrhovnog suda jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od osam godina, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to u obrazloženju pobijane presude ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. D. R.

Prije svega, žalitelj u žalbi ističe samo to da nema dokaza da je opt. D. R. ostvario kaznena djela „...jer ga nitko nije prepoznao, a osim toga, da kada bi on i bio sudionik u kaznenim djelima – tada bi on mogao djelovati samo kao dionik (pomagatelj), a ne kao počinitelj kaznenih djela...“.

Takve razloge ne prihvaća Vrhovni sud, jer iz iskaza ošt. Ž. S. nedvojbeno proizlazi da je on svu trojicu optuženika viđao i ranije, samo što u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije znao ime opt. D. R., ali je sasvim siguran da su sva trojica optuženika došli u njegovu kuću i ostvarili kaznena djela zbog kojih su proglašeni krivima.

Navodi žalitelja o dioničkom postupanju opt. D. R. (tj. da je on bio pomagatelj u tuđim kaznenim djelima) u protivnosti je sa sadržajem izvedenih dokaza jer je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je opt. D. R. silovao ošt. N. S. i zajedno s drugim optuženicima ostvario kazneno djelo razbojništva na štetu ošt. Ž. S. – tako da su navodi žalitelja neprihvatljivi za Vrhovni sud, zbog čega se žalitelj upućuje na razloge prvostupanjskog suda o obliku ostvarenja kaznenih djela zbog kojih je opt. D. R. proglašen krivim.

Isto tako, osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina primjerena je svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se kao i kod druge dvojice optuženika, tom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 60. KZ-a.

Kako razlozi žalbi svih optuženika nisu ostvareni, a preispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 387. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.