Legislator Case Law & Legislation
Gzp-335/2008-6 AI generated

Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection, awarding damages despite plaintiff's procedural delays.

Case Number Gzp-335/2008-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ordered the lower court to decide on a pending case within six months and awarded the plaintiff 10,000 Croatian kunas in damages. Although the plaintiff argued that a nine-year civil proceeding violated her constitutional right to a trial within a reasonable time, the court found the delay primarily caused by the ineffective conduct of lower courts rather than the case's inherent complexity. The court acknowledged the plaintiff contributed to the delay through late submission of evidence and failure to respond promptly to procedural requests, yet still ruled that the overall duration was excessive and justified compensation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may file a direct request for protection of the right to a trial within a reasonable time, and the Supreme Court may award damages if the delay is primarily attributable to the courts' ineffective conduct despite the party's own procedural delays.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time Supreme Court protection request constitutional damages award procedural delays in civil proceedings ineffective court conduct

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima
primljen zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br.
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
i službene provjere kod Općinskog suda u Rijeci utvrđene slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br.
čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku
To stoga što je sud zakazao 18 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br.
čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 335/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice A. V. iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 29. veljače 2008., dana 28. rujna 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Rijeci dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-2385/00 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici A. V. određuje se primjerena naknada u iznosu 10.000,00 kn (desettisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Kod ovoga suda je 29. veljače 2008. primljen zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), u kojem navodi da joj je dugim trajanjem postupka i nedonošenjem odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio pred Županijskim sudom u Koprivnici pod posl. br. Gž-1336/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku su na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2385/00, očitovanja Županijskog suda u Koprivnici od 21. siječnja 2009. i službene provjere kod Općinskog suda u Rijeci utvrđene slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 41/01 - pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak, dalje: Ustav):

- predmetni parnični postupak pokrenut je 8. svibnja 2000. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Rijeci pod posl. br. P-2385/00, tužitelja N. M., V. V. i A. V. (predlagateljica u ovom postupku), protiv tuženika R. V., radi utvrđenja ništavosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te su tužitelji ujedno podnijeli prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi;

- tuženik je 6. srpnja 2001. podnio odgovor na tužbu;

- na ročištu 9. srpnja 2001. tužiteljima je predan pisani odgovor na tužbu, glede kojega im je dodijeljen rok za očitovanje;

- na ročištu 1. listopada 2001. tužitelji su predali obrazloženi podnesak kojem su priložili isprave na koje su se pozvali, raspravljalo se o predmetu spora te je sud prihvatio prijedlog tuženika i odredio saslušanje dva svjedoka;

- podneskom od 7. studenoga 2001. tuženik se očitovao na navode tužitelja iz podneska predanog na ročištu 1. listopada 2001.;

- na ročištu 13. studenoga 2001. saslušana su dva svjedoka te je na prijedlog tužitelja određeno na idućem ročištu saslušati parnične stranke osobno;

- na ročištu 11. siječnja 2002. saslušane su parnične stranke osobno;

- na ročištu 18. veljače 2002. raspravljalo se o predmetu spora, sud je na prijedlog tužitelja odredio na idućem ročištu saslušati svjedokinju te službeno pribaviti relevantne podatke od Centra za socijalnu skrb Rijeka;

- na upit suda od 18. veljače 2002. Centar za socijalnu skrb odgovorio je dopisom od 13. ožujka 2002.;

- tuženik je 4. travnja 2002. podnio obrazloženi podnesak;

- na ročištu 19. travnja 2002. tužitelji su predali obrazloženi podnesak kojim su se očitovali na tuženikov podnesak od 4. travnja 2002. i istaknuli drugi tužbeni zahtjev, na način da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, te priložili daljnje relevantne isprave;

- podneskom od 3. listopada 2002. tuženik se očitovao na dotadašnji tijek postupka;

- na ročištu 16. lipnja 2005. sud je na prijedlog tužitelja odredio pribaviti relevantne spise od Centra za socijalnu skrb Rijeka te izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje;

- na upit suda od 1. srpnja 2005. Centar za socijalnu skrb Rijeka je odgovorio dopisom od 15. srpnja 2005.;

- na ročištu 18. srpnja 2005. tužitelji su ustrajali kod saslušanja svjedokinje kao i kod prijedloga za pribavu relevantnih spisa od Centra za socijalnu skrb Rijeka;

- na ročištu 22. rujna 2005. utvrđeno je da Centar za socijalnu skrb Rijeka nije dostavio zatraženo kao i da nije iskazana dostava poziva za svjedokinju;

- sud je dopisima od 18. srpnja 2005. i 22. rujna 2005. požurio postupanje Centra za socijalnu skrb Rijeka, dok je isti odgovorio dopisom od 3. listopada 2005. i priložio relevantne isprave;

- podneskom od 2. studenoga 2005. tužitelji su obavijestili sud da su od MUP-a zatražili relevantne podatke o svjedokinji, ali da istom nije udovoljeno;

- na ročištu 22. studenoga 2005. utvrđeno je da je tužitelji nisu uspjeli pribaviti od MUP-a relevantne podatke za predloženu svjedokinju pa je stoga ročište odgođeno za 20. prosinca 2005.;

- rješenjem od 19. prosinca 2005. sud je ročište zakazano za 20. prosinca 2005. odgodio za 8. veljače 2006.;

- na ročištu 8. veljače 2006. tužitelji su obavijestili sud o adresi predložene svjedokinje pa je iduće ročište zakazano za 31. ožujka 2006.;

- zbog neuredne dostave sud je dopisom od 15. veljače 2006. zatražio od MUP-a provjeru adrese za predloženu svjedokinju;

- na ročištu 31. ožujka 2006. određeno je na idućem ročištu 7. lipnja 2006. saslušati tužitelje u povodu prijedlog za oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi;

- dopisom od 5. travnja 2006. MUP je obavijestio sud o adresi predložene svjedokinje;

- podneskom od 5. lipnja 2006. I-tužiteljica je ispričala nedolazak na ročište 7. lipnja 2006.;

- na ročištu 7. lipnja 2006. tužitelji su se obvezali u roku od 30 dana dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju za primatelja uzdržavanja radi izvođenja psihijatrijskog vještačenja, a sud je nakon zaprimanja izjava II-tužitelja i III-tužiteljice oslobodio tužitelje od plaćanja sudskih pristojbi;

- podneskom od 10. srpnja 2006. tužitelji su predložili službeno pribaviti zdravstveni karton za primatelja uzdržavanja;

- rješenjima od 13. srpnja 2006. i 6. listopada 2006. sud je pozvao tužitelje na uplatu predujma za pribavu zdravstvenog kartona, čemu je udovoljeno podneskom od 20. listopada 2006.;

- traženju suda iz dopisa od 27. listopada 2006., Dom zdravlja Primorsko-goranske županije udovoljio je dopisom od 22. studenoga 2006.;

- na ročištu 18. prosinca 2006. sud je na prijedlog tužitelja odredio izvođenje psihijatrijskog vještačenja i pozvao tužitelje na predujmljivanje troškova istog;

- na ročištu 5. veljače 2007. utvrđeno je da tužitelji nisu uplatili predujam za vještačenje, izvedeno je saslušanje svjedokinje T. R.-G., sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenje psihijatrijskog vještačenja, zaključena je glavna rasprava i presuda objavljena na ročištu 19. veljače 2007.;

- protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2385/00-52 od 19. veljače 2007., kojom je odbijen prvi od dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, žalbu su podnijeli tužitelji 21. ožujka 2007., dok je tuženik 5. travnja 2007. podnio odgovor na žalbu tužitelja;

- spis je 18. travnja 2007. otpremljen Županijskom sudu u Rijeci, ali je predmet svrsishodnom delegacijom ustupljen Županijskom sudu u Koprivnici, koji je presudom posl. br. Gž-1336/07-2 od 6. ožujka 2008. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2385/00-52 od 19. veljače 2007.;

- predmet je 7. travnja 2008. dostavljen Općinskom sudu u Rijeci, koji je odredio ročište za 5. veljače 2009. radi provođenja postupka u svezi drugog postavljenog tužbenog zahtjeva;

- postupak se i dalje vodi pred Općinskim sudom u Rijeci.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga, pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu započinje 8. svibnja 2000., kada je podnesena tužba, te isto traje do 28. rujna 2009., kada je odlučeno o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 9 godina, 4 mjeseca i 20 dana.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja nadležnih sudova. Naime, zapaža se razdoblje neaktivnosti suda prvog stupnja i to od podnošenja tužbe 8. svibnja 2000. do prvog ročišta 9. srpnja 2001. (protek 1 godine i 2 mjeseca), te u nastavku postupka izrazito dugo razdoblje neopravdane neaktivnosti suda od ročišta 19. travnja 2002. do ročišta 16. lipnja 2005. (protek preko 3 godine). Također, iz navedenih utvrđenja glede radnji poduzetih u postupku, nameće se zaključak kako postupanje suda nije bilo dovoljno učinkovito. To stoga što je sud zakazao 18 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 10. st. 1. ZPP), koja, ako ih se sud pridržava zadovoljavaju kriterije suđenja u razumnom roku.

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sama predlagateljica, kao tužiteljica u predmetnom parničnom postupku, svojim postupanjima i propustima u pridonijela duljini trajanja postupka. To stoga što nije odmah u tužbi navela sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložila sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavila sve relevantne isprave kojima bi dokazala svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti se je odmah izjasnila o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavila sve dokazne prijedloge i iznijela sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagateljica činila naknadno i u više navrata. Tako se zamjećuje da su se tužitelji na ročištu 7. lipnja 2006. obvezali u roku od 30 dana dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju za primatelja uzdržavanja radi izvođenja psihijatrijskog vještačenja, te da je nakon pribave zdravstvenog kartona (uz pozivanje tužitelja na uplatu predujma rješenjem od 13. srpnja 2006. i 6. listopada 2006.), sud na ročištu 18. prosinca 2006. pozvao tužitelje na predujmljivanje troškova istog vještačenja, ali da istom tužitelji nisu udovoljili tako da je sud na ročišta 5. veljače 2007. odustao od izvođenja istog dokaza. Stoga, predlagateljica svojim držanjem u parnici nije u dovoljnoj mjeri pokazala nastojanje da se postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o postupku koji ima elemenata složenosti, budući su radi utvrđenja spornih činjenica ponuđene i službeno pribavljane mnogobrojne isprave, izvedeno je saslušanje mnogobrojnih svjedoka i stranaka osobno. Međutim, iako je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u devetogodišnjem trajanju.

Slijedom navedenog, a imajući na umu duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja nadležnih sudova, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava. Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 10.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito doprinos predlagateljice i složenost postupka, uz istovremeno uzimanje u obzir socijalnih prilika te općepoznatih složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. rujna 2009.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.