Supreme Court dismisses teacher's claim for back pay as she failed to register with the Ministry Fund to retain refugee status.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court ruling that rejected her claim for unpaid wages and benefits. The court found that while the prosecutor was a refugee teacher, she failed to register with the Ministry Fund for Refugees, a mandatory condition for retaining her employment status during the war period. Consequently, the court held that the lower courts correctly applied the law by denying her request for retroactive salary payments.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o radu: A refugee teacher who fails to register with the Ministry Fund for Refugees does not retain their employment status and is therefore ineligible for back pay claims.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 167/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Željka Glušića i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. J. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica iz Z., protiv I-tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Sisak, Građansko-upravni odjel i II-tuženice Županije sisačko-moslavačke, koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica iz S., radi pobijanja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-890/08 od 30. svibnja 2008., kojom je djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Sisku broj P-1306/06 od 15. prosinca 2006., ispravljeno rješenjem istoga suda broj P-1306/06 od 13. rujna 2007., u sjednici održanoj 17. veljače 2009.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona kao prognani djelatnik OŠ "…" iz Š. zadržala radni status učitelja hrvatskog jezika na neodređeno vrijeme od kolovoza 1991. pa do 6. svibnja 2001., da joj tuženici solidarno na ime plaće, regresa, božićnice i dara isplate ukupan iznos od 271.835,20 kn sve zajedno s kamatama na pojedine mjesečne iznose počev od svakog 15-og u mjesecu pa do konačne isplate, kako je to pojedinačno naznačeno u izreci prvostupanjske presude i rješenju o ispravku, te da joj nadoknade parnični trošak u iznosu od 146.997,00 kn. Naloženo je tužiteljici da I-tuženoj naknade parnični trošak u iznosu od 37.100,00 kn, te II-tuženoj u iznosu od 610,00 kn, a rješenjem je odlučeno da se stavlja van snage rješenje od 18. listopada 2006. da se dopušta proširenje tužbe na II-tuženika Županiju sisačko-moslavačku, te da se ne dopušta proširenje tužbe na II-tuženika Županiju sisačko-moslavačku.
Odlučujući po žalbi tužiteljice, te žalbi tuženika pod II. na navedenu prvostupanjsku presudu i rješenje drugostupanjski sud je presudio i riješio:
"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice N. J., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 15. prosinca 2006. broj P-1306/06-130, ispravljena rješenjem istog suda od 13. rujna 2007. broj P-1306/06, u pobijanom odbijajućem dijelu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona kao prognani djelatnik OŠ "…" iz Š., zadržala radni status učitelja hrvatskog jezika na neodređeno vrijeme od kolovoza 1991. pa do 6. svibnja 2001., da joj tuženici solidarno na ime plaće, regresa, božićnice i dara isplate ukupan iznos od 271.835,20 kn, iskazano po mjesecima, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od dospjelosti do isplate, kako je to pojedinačno naznačeno u pobijanoj presudi.
II. Odbija se žalba tužiteljice N. J., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku od 15. prosinca 2006. broj P-1306/06-130.
III. Djelomično se uvažavaju žalbe tužiteljice N. J. i žalba II-tužene Županije sisačko- moslavačke, preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Sisku od 15. prosinca 2006. broj P-1306/06-130, ispravljena rješenjem istog suda od 13. rujna 2007. broj P-1306/06 i rješava:
Nalaže se tužiteljici N. J. da I-tuženoj Republici Hrvatskoj na ime troškova parničnog postupka umjesto iznosa od 37.100,00 kn, plati iznos od 35.412,50 kn, te da II-tuženoj Županiji sisačko-moslavačkoj umjesto iznosa od 610,00 kn plati iznos od 9.150,00 kn, sve to u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev I i II-tuženice za naknadu parničnog troška.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice, kao i zahtjev II-tužene za naknadu troškova žalbe kao neosnovan."
Protiv citirane pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se ista usvoji i prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev ili da iste ukine i predmet vrati na ponovno odluku i raspravljanje sve uz naknadu parničnih troškova prvostupanjskog, drugostupanjskog i revizijskog postupka.
II-tužena – Županija sisačko-moslavačka je dostavila odgovor na reviziju tužiteljice u kojem predlaže da revizija tužiteljice bude odbijena kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 1. na koju se ukazuje revizijom, jer u donošenju presude nije sudjelovao sudac koji se po zakonu morao izuzeti (čl. 71. st. 1. toč. 1. do 6.), odnosno nije sudjelovao sudac koji je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili kojim drugim tijelom.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. na koju se ukazuje revizijom, jer su nižestupanjski sudovi dali valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama u ovom prijeporu, ti razlozi nisu kontradiktorni niti proturječni s izrekom pobijane presude.
Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li su se ostvarile pretpostavke temeljem kojih se treba udovoljiti traženju tužiteljice da se utvrdi da je ona kao prognani djelatnik Osnovne škole "…" iz Š. zadržala radni status učitelja hrvatskog jezika na neodređeno vrijeme od kolovoza 1991. pa do 6. svibnja 2001., a slijedom toga da li ima pravo na isplatu plaće, regresa, božićnice i dara kroz navedeno razdoblje u iznosu od 271.835,20 kn u odnosu na tuženike.
U postupku je utvrđeno da je tužiteljica podnijela tužbu dana 30. prosinca 1993. protiv Sekretarijata prosvjete, kulture, zdravstva i informiranja – Županija sisačko-moslavačka, Općine Sisak, te da je tužiteljica podneskom od 12. travnja 1994. kao tuženike naznačila I. Republiku Hrvatsku – Ministarstvo kulture i prosvjete, a II-tuženika Općinu Sisak, Sekretarijat prosvjete, kulture, zdravstva i informacija, a na raspravi održanoj 12. veljače 1997. da je kao II-tuženika označila Županiju sisačko-moslavačku, Ured za prosvjetu, kulturu, informacije, šport i tehničku kulturu, te podneskom od 18. veljače 2002. da je kao II-tuženika naznačila Ured državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, te u podnesku predanom na raspravi dana 22. siječnja 2004. i u podnesku od 4. kolovoza 2004. da je kao II-tuženika označila Županiju sisačko-moslavačku, da bi na raspravi održanoj 17. veljače 2005., izjavila da ispravlja tužbu na način da kao II-tuženika označava Sisačko-moslavačku županiju. Na raspravi održanoj dana 15. prosinca 2005. Sisačko-moslavačka županija se usprotivila proširenju tužbe.
S obzirom na naprijed iznijeta utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbe ZPP-a kad su odbili proširenje tužbe na II-tuženu Sisačko-moslavačku županiju. Takva odluka je sukladna s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, a što se u konkretnom slučaju nije ostvarilo, jer tuženik pod II. nije dao pristanak za proširenje tužbe.
U ovom stadiju postupka je sporno da li je tužiteljica u vremenskom razdoblju od kolovoza 1991. pa do 6. svibnja 2001. zadržala radni status učitelja hrvatskog jezika na neodređeno vrijeme u Osnovnoj školi "…" iz Š..
U postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila u statusu prognanika počam od 1. srpnja 1991.
Dana 10. rujna 1991. predsjednik Republike Hrvatske donio je Uredbu o djelatnosti odgoja i obrazovanja, kulture, tehničke kulture i športa za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 55/91 – dalje: Uredba). U čl. 14. Uredbe bilo je propisano da odluka o zasnivanju i prestanku radnog odnosa u predškolskim organizacijama, osnovnim i srednjim školama, te organizacijama u ovlasti kulture donosi organ uprave, općine ili Grada Zagreba nadležan za poslove odgoja, obrazovanja i kulture uz suglasnost ministra prosvjete i kulture. Navedena Uredba je temeljem odredbe čl. 1. toč. 3. Uredbe o stavljanju izvan snage uredaba iz ovlasti društvenih djelatnosti za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske čl. 1. toč. 3. stavljena izvan snage, osim čl. 4. navedene Uredbe.
Odluku o radnopravnom statusu prognanih djelatnika osnovnih i srednjih škola u 1992.-1993. školskoj godini donio je ministar kulture i prosvjete Republike Hrvatske dana 1. listopada 1992. kojom je propisano da status djelatnika u osnovnim i srednjim školama zadržavaju prognani djelatnici pod uvjetom da su prijavljeni nadležnom Republičkom fondu Ministarstva kulture i prosvjete i da su u 1991./1992. školskoj godini redovito primali plaću.
Budući da je u postupku utvrđeno da tužiteljica temeljem naprijed navedene Odluke ministra kulture i prosvjete nije zadržala svoj radnopravni status, jer se nije prijavila nadležnom Republičkom fondu, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. Naime, odlukom o radnopravnom statusu prognanih djelatnika osnovnih i srednjih škola u 1992./1993. školskoj godini u toč. 1. je propisano da status djelatnika u radnom odnosu u osnovnim i srednjim školama zadržavaju prognani prosvjetni djelatnici s područja zahvaćenih ratom i s područja koja privremeno nisu pod jurisdikcijom državne vlasti Republike Hrvatske pod uvjetom da su imali zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme, da su prijavljeni nadležnom Republičkom fondu Ministarstva kulture i prosvjete i da su u 1991./1992. školskoj godini redovito primali plaću. Budući da tužiteljica po utvrđenju nižestupanjskih sudova nije ispunila naprijed iznijete uvjete, to se i njeno traženje pokazuje neosnovanim i u odnosu na tuženu pod I.
Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 17. veljače 2009.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.