I Kž-742/2012-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 742/12-6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda, Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ileane Vinja i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. T. T., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. rujna 2012. godine broj K-89/11, u sjednici održanoj dana 23. listopada 2014. godine, u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika Z. P.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. T. T., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog T. T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženik za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

III. U ostalom se dijelu žalba opt. T. T. odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presuda Županijskog suda u Zagrebu br. 14 K-89/11 od 6. rujna 2012. godine opt. T. T. oglašen je krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

I Kž 742/12-6

Temeljem odredbe čl. 82. KZ u vezi s čl. 466. ZKP od opt. T. T. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 42.000,00 kn.

Temeljem odredbe čl. 122. st. 4. u svezi s čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/97 opt. T. T. oslobođen je troškova postupka u cijelosti.

Protiv te presude žali se opt. T. T. po branitelju Z. P. odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se smanji kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak br. KŽDO-1393/12 od 31. listopada 2012. godine.

Žalba opt. T. T. djelomično je osnovana.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženikovog branitelja Z. P. odvjetnika u Z., a u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno obaviješten te u odsutnosti optuženika kojemu obavijest o sjednici nije mogla biti uručena jer je istome u prvostupanjskom postupku suđeno u odsutnosti.

Iako se žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 taj žalbeni osnov se obrazlaže time da „…presuda nije obrazložena…“ a da se ne navodi u pogledu čega ista nije obrazložena, tim prije što je presuda prvostupanjskog suda u svemu obrazložena, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97 niti ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, pa se žalba zbog bitnih povreda postupka ukazuje neosnovanom.

Također je neosnovana žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, neosnovano žalitelj u žalbi dovodi u pitanje istovjetnost optuženika T. T. tvrdeći kako iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi T. T. iz optužnog akta bila osoba nadimkom „B.“, odnosno, osoba nadimkom „T.“.

Međutim, svjedok A. K. izjavio je da poznaje osobu nadimkom „B.“ i da je „B.“ njemu po I. Z. poslao 5.000,00 eura, da je išao u B. sa D. D. i tamo se sastali s „B.“.

A kako svjedok D. D. u svom svjedočkom iskazu navodi da su se u B. on i A. K. susreli upravo sa T. T., to nema nikakve dvojbe da je „B.“ upravo T. T..

I Kž 742/12-6

Isto tako, nema nikakve dvojbe da je „B.“ istovremeno osoba za koju je svjedok I. Z. u dva navrata prenosio drogu iz Hercegovine u Hrvatsku, u prvom navratu oko 3 kg marihuane koja je inkriminirana pod toč. 2. izreke.

Kada se povežu iskazi svjedoka I. Z., A. K. i D. D. tada se nedvojbeno nameće zaključak da su osobe „B.“ odnosno „T.“ odnosno T. T. iste osobe.

Uostalom takvo utvrđenje proizlazi iz analitičke obavijesti Policijske uprave Zagrebačke od 12. listopada 2010. godine iz koje je vidljivo da T. T. koristi sedam telefonskih brojeva (list spisa 300 – 306) kao i sheme prema kojoj su T. T., „T.“ odnosno „B.“ ista osoba, sa adresom …, P., što je upravo adresa iz optužnice, odnosno, iz pobijane presude.

Stoga žalitelj ne daje valjanost argumenta kojim bi bio doveden u pitanje istovjetnost optuženika.

Također je neosnovana žalba kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je glas koji se nalazi na snimkama razgovora glas okrivljenika. Branitelj optuženika sugerira da glas na snimkama razgovora nije glas okrivljenika budući je njegov glas po svemu drugačiji i za obično uho jer se radi o glasu koji je specifično različit od glasa sa snimke. Naime, prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti provesti fonološko vještačenje obzirom da nije raspolagao sa nespornim glasom okrivljenika a s druge strane očito je da je branitelj optuženika bio u kontaktu sa okrivljenikom kada tvrdi da okrivljenik (sa podacima kao u presudi) ima tešku govornu manu i zamuckuje.

Branitelj optuženika, a i optuženik, mogli su osigurati da se taj dokaz provede na način da se okrivljenik koji očito zna za ovaj sudski postupak pojavi pred sudom, pa da se komparira njegov nesporni glas sa glasom T. T., odnosno „B.“, odnosno, „T.“ iz snimljenih telefonskih razgovora sa nadziranih telefona.

Stoga se žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također ukazuje neosnovana.

Međutim je osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni, tim prije kada se dovede u svezu s činjenicom da je danom 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu novi Kazneni zakon (KZ/11) koji za predmetno kazneno djelo propisuje kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina za razliku od KZ/97 koji je za to kazneno djelo propisivao kaznu zatvora od najmanje tri godine, dakle, do petnaest godina.

Pa obzirom da je novi kazneni zakon blaži za počinitelja to je valjalo i mimo žalbe optuženika po službenoj dužnosti temeljem ovlasti čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, utvrditi da je na štetu žalitelja povrijeđen kazneni zakon te inkriminiranu djelatnost pravilno pravno označiti kao kazneno djelo protiv zdravlja, ljudi iz čl. 190. st. 2. KZ/11, obzirom da je prilikom odlučivanja o žalbi optuženika drugostupanjski sud dužan primijeniti blaži zakon, a sve u smislu odredbe čl. 3. st. 2. KZ/11.

Obzirom da je po volji zakonodavca došlo do značajno blažeg sankcioniranja predmetnog kaznenog djela to se žalba optuženika zbog odluke o kazni u svijetlu tih činjenica ukazuje osnovanom.

I Kž 742/12-6

Naime, optuženik T. T. je oženjen, otac troje djece, neosuđivan je, pa neovisno o tome što iskazao upornost pri vršenju kaznenog djela jer je izvršio inkriminaciju pod toč. a i pod toč. b izreke, to se kazna zatvora u trajanju od tri godine ukazuje primjerenom utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 387. te čl. 390. st. 1. ZKP/97 valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. listopada 2014. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.