Kzp-9/2009-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 9/09-8

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda mr. sc. Branku Brkiću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja Š. B., sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L., L., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 18. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev predlagatelja Š. B. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 2. veljače 2009. zaprimljen zahtjev predlagatelja Š. B., podnesen na temelju članka 4. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje u tekstu: ZS), za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu XVII Ko-1466/07. U zahtjevu se u bitnom navodi da je predlagatelj 21. ožujka 2008. uputio žalbu protiv presude, no, do dana pisanja zahtjeva nije primio odgovor na svoju žalbu, iako rok za donošenje odluke povodom žalbe iznosi tri mjeseca. Stoga smatra da Županijski sud u Zagrebu ne postupa u skladu s rokovima određenim Zakonom o kaznenom postupku u kojem je dužan donijeti odluku povodom žalbe te predlaže da se njegov zahtjev prihvati i donese odluka sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZS-a.

Budući da zahtjev predlagatelja nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti (iz zahtjeva nije razvidno pod kojim se poslovnim brojem vodi žalbeni postupak u odnosu na koji se traži zaštita prava na suđenje u razumnom roku niti je navedeno pred kojim sudom je donesena presuda broj XVII Ko-1466/07 protiv koje je podnesena žalba), to je predlagatelj rješenjem ovog suda od 5. veljače 2009. pozvan dopuniti zahtjev na način kako je to određeno navedenim rješenjem.

Nakon zaprimanja dopune zahtjeva, a s ciljem utvrđivanja njegove osnovanosti, ovaj je sud zatražio očitovanje Županijskog suda u Zagrebu na navode zahtjeva. Navedeni je sud svoje očitovanje dostavio 2. ožujka 2009. Nakon toga su zahtjev predlagatelja i izviješće Županijskog suda u Zagrebu dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na očitovanje koje se, u dodijeljenom mu roku, nije očitovalo o osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Na temelju pribavljenog izvješća te priložene preslike spisa, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku koje je zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak – dalje u tekstu: Ustav), Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u postupku koji je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vođen pod poslovnim brojem Ko-1466/07, protiv okrivljenog I. D., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavak 1. u svezi sa stavkom 2. i članka 106. stavak 3. Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ), povodom optužnog prijedloga predlagatelja kao oštećenika kao tužitelja od 23. travnja 2007., dana 5. ožujka 2008. donesena presuda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe zbog terećenih kaznenih djela. Protiv te je presude predlagatelj 21. ožujka 2008. uputio žalbu, koja je kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zaprimljena 31. ožujka 2008. Spis predmeta je povodom žalbe 30. travnja 2008. upućen Županijskom sudu u Zagrebu, gdje je zaprimljen 5. svibnja 2008. Sucu izvjestitelj u rad je dodijeljen 7. svibnja 2008., a na sjednici održanoj 24. veljače 2009. donesena je presuda kojom je odbijena žalba oštećenog kao tužitelja Š. B. (ovdje predlagatelja) kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2008. broj Ko-1466/07.

Zahtjev predlagatelja nije osnovan.

Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevu pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je kazneni postupak u trenutku zaprimanja zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS-a bio u tijeku, to je ispunjena jedna od pretpostavki za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Prihvaćajući stanovište Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u odluci od 22. listopada 2008. broj U-IIIVs- 3511/2006, objavljenoj u „Narodnim novinama“ broj 131/08, prema kojem, kada zakon oštećenika kao tužitelja ovlašćuje da nastupa kao kazneni progonitelj umjesto državnog odvjetnika, onda on u sadržaj te ovlasti ne uključuje samo zaštitu javnog interesa na kažnjavanje počinitelja kaznenog djela, nego i zaštitu pojedinačnog interesa oštećenika kao žrtve kaznenog djela da počinitelj bude pravedno i svrhovito kažnjen, sukladno svrsi kažnjavanja propisanoj Kaznenim zakonom (članak 50.), i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je predlagatelj već samim podnošenjem optužnog prijedloga, odnosno preuzimanjem kaznenog progona nakon što je državni odvjetnik odbacio njegovu kaznenu prijavu protiv okrivljenika zbog počinjenih kaznenih djela na njegovu štetu, sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZS-a, stekao aktivnu legitimaciju za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Budući da se zahtjev odnosi samo na postupak pred sudom drugog stupnja povodom žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude, pravno relevantno razdoblje započelo je danom zaprimanja spisa predmeta kod Županijskog suda u Zagrebu kao drugostupanjskog suda, odnosno 5. svibnja 2008. S obzirom na to da u trenutku donošenja rješenja u povodu predlagateljeva zahtjeva, on nema saznanja da je povodom njegove žalbe u predmetnom postupku pravomoćno odlučeno, kao kraj pravno relevantnog razdoblja valja uzeti datum donošenja rješenja povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, odnosno 18. ožujka 2009. Prema tome, pravno relevantno razdoblje traje 9 (devet) mjeseci i 14 (četrnaest) dana. Duljini ovog razdoblja predlagatelj nije ni na koji način doprinio. Stoga, s obzirom na duljinu pravno relevantnog 9 (devet) mjeseci i 14 (četrnaest) dana, poduzete radnje od strane Županijskog suda u Zagrebu, složenost predmeta (okrivljenik se tereti za dva djela), činjenicu da nije utvrđen predlagateljev doprinos trajanju pravno relevantnog razdoblja, kao i važnost za predlagatelja da se u što kraćem roku odluči o optužbi za kažnjivo djelo za koje se tereti okrivljenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pravo predlagatelja na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno. Sud je tijekom navedenog razdoblja poduzimao zakonom propisane radnje u primjerenim rokovima, poštujući time u potpunosti pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, valjalo je zahtjev predlagatelja Š. B. odbiti i na temelju članka 27. stavak 1. ZS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. ožujka 2009.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba (članak 28. stavak 3. ZS-a).