Revt-229/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 229/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja B. V. L. d.d. R., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V. & partneri R., protiv protivnika osiguranja F. shipping C. l.t.d. K., zastupanog po zapovjedniku motornog broda „A.“, radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom zaustavljanja broda, odlučujući o reviziji predlagatelja osiguranja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4218/14-3 od 27. lipnja 2014., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-13/14 od 5. svibnja 2014., u sjednici održanoj dana 26. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija predlagatelja osiguranja protiv toč. I. rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4218/14-3 od 27. lipnja 2014., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj R1-13/14 od 5. svibnja 2014., se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Trgovački sud u Splitu je rješenjem poslovni broj R1-13/14 od 5. svibnja 2014. naložio predlagatelju osiguranja, B. V. L. d.d. R., uplatiti na ime troškova čuvanja motornog broda „A.“ i uzdržavanja posade iznos od 200.000,00 kuna.

Tako je sud odlučio u postupku osiguranja novčane (pomorske) tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u iznosu od 240.000,00 EUR, što predstavlja glavni dug u iznosu od 180.095,00 EUR s osnove popravka broda, dok preostali dug čine zatezne kamate na glavnicu i troškovi postupka.

U ranijem stadiju postupka je rješenjem prvostupanjskog suda od 24. siječnja 2014. određena privremena mjera zaustavljanja i zabrane odlaska motornog broda „A.“ iz luke S., kao i trajanje privremene mjere, s time da će sud osloboditi brod zaustavljanja ako protivnik osiguranja preda sudu dokaze da je na depozit suda, a radi osiguranja predmetne novčane tražbine, položio na depozit kod suda 240.000,00 kuna ili dao drugu odgovarajuću imovinsku vrijednost raspoloživu i prenosivu u korist predlagatelja osiguranja. Rješenjem o privremenoj mjeri određeno je da troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za vrijeme trajanja privremene mjere snosi protivnik osiguranja.

Protivnik osiguranja je dopisom izvijestio sud da je uspijevao 75 dana čuvati brod i uzdržavati posadu, ali da više nije u mogućnosti osigurati sredstva za čuvanje broda i uzdržavanje posade. Stoga je sud pozvao predlagatelja predujmiti potrebne troškove, a pozivom na odredbu čl. 960. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 75/07, 166/08 - dalje: PZ).

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-4218/14-3 od 27. srpnja 2014. djelomično odbio žalbu predlagatelja osiguranja i potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojemu je predlagatelju osiguranja naloženo uplatiti 200.000,00 kuna na ime troškova čuvanja broda (toč. I. izreke). Žalba predlagatelja osiguranja je djelomično prihvaćena te je ukinuto prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je predlagatelju osiguranja naloženo uplatiti navedeni iznos ina ime troškova uzdržavanja posade broda.

Protiv drugostupanjskog rješenja i to dijela kojim je djelomično potvrđeno prvostupanjsko rješenje, predlagatelj osiguranja je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 43/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u postupku ovisi o rješenju u reviziji naznačenih materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni o kojim pitanjima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a da je riječ je o pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjska rješenja, a protivniku osiguranja naloži naknaditi predlagatelju osiguranja troškove revizije u iznosu od 4.687,50 kuna.

Protivnik osiguranja nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Rješenje je ispitano po čl. 392a st. 2. ZPP u vezi s čl. 19. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/00, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predlagatelj osiguranja je naznačio slijedeće postupovnopravno pitanje:

Može li se u postupku osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom zaustavljanja broda predlagatelju osiguranja naložiti predujmljivanje novčanih sredstava potrebnih za čuvanje zaustavljenog broda ako predlagatelj nije predložio privremenu mjeru čuvanja broda, već čuvanje sud namjerava odrediti ex officio.

Revident je naveo da se pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 951. st. 1. i čl. 960. Pomorskog zakonika (Narodne Novine broj 181/04, 75/07, 166/08, dalje u tekstu: PZ), te da se radi o pitanju o kojemu Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije donio pravno shvaćanje.

U razlozima revizije je navedeno da je pitanje važno jer se obrazloženje pobijanog rješenja zasniva na pravnom shvaćanju različitom od pravnog shvaćanja koje je o spornom postupovnopravnom pitanju zauzeo Visoki trgovački sud RH u rješenju poslovni broj Pž- 4737/11-3 od 13. srpnja 2011..

Vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da se radi o pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što se obrazloženje pobijanog rješenja temelji na pravnom shvaćanju glede primjene navedene sporne odredbe PZ, a o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici te da je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa Visokog trgovačkog suda RH.

Sporne odredbe Pomorskog zakonika glase:

- članak 951. st. 1.: Prije pokretanja ili tijekom parničnoga, ovršnog ili uprav¬nog postupka sud može, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, na prijedlog predlagatelja osiguranja, odrediti svaku mjeru kojom se postiže svrha takova osiguranja, a osobito zabranu otuđenja ili drugog raspolaganja brodom, čuvanje broda i zaustavljanje broda, uz uvjete utvrđene Ovršnim zakonom, ako odredbama ovoga Zakonika nije drugačije predviđeno.

- članak 960.: (1) Troškove održavanja broda i uzdržavanja posade za vrije¬me zaustavljanja snosi vlasnik broda ili brodar.(2) Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna, sud će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi potrebnu svotu za uzdržavanje posade.(3) Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj osiguranja. (4) Odredbe stavka 1. i 3. ovoga članka ne diraju u obvezu konačnog snošenja tih troškova.

Visoki trgovački sud RH je u rješenju poslovni broj Pž-4737/11-3 od 13. srpnja 2011. glede primjene navedenih zakonskih odredaba u bitnome zauzeo pravno shvaćanje da se predlagatelju osiguranja ne mogu nametati troškovi čuvanja broda ako predlagatelj nije zatražio privremenu mjeru čuvanja broda, te je u obrazloženju naveo:

"Čuvanje broda predstavlja zakonom propisanu mogućnost koju sud na prijedlog predlagatelja osiguranja može odrediti radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se čuvanje broda kao mjera osiguranja određuje u skladu sa sadržajem prijedloga za osiguranje, a ne po službenoj dužnosti." Taj isti sud je u ovom postupku osiguranja u obrazloženju rješenja poslovni broj Pž- 4218/14-3 od 27. srpnja 2014. u odnosu na sporno pravno pitanje zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

"Ako sredstva za uzdržavanje posade nisu dovoljna, sud će predlagatelju osiguranja narediti da predujmi potrebnu svotu za uzdržavanje posade. (čl. 960. st. 2. PZ-a).

Troškove čuvanja broda predujmljuje predlagatelj osiguranja (čl. 960. st. 3. PZ-a).

Čuvanje broda doista predstavlja zakonom propisanu mogućnost koju sud na prijedlog predlagatelja osiguranja može odrediti radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (čl. 951. st. 1. PZ-a). Jednako tako točno je da je predlagatelj osiguranja nije predložio sudu odrediti čuvanje, već isključivo zaustavljanje broda (čl. 952. PZ-a).

Međutim, ovdje nije riječ o čuvanju kao mjeri osiguranja koja se određuje po prijedlogu predlagatelja osiguranja (čl. 951. PZ-a), već o čuvanju broda kao mogućnost mjeri koja se provodi u svrhu osiguranja sigurnosti broda koji je predmet postupka osiguranja.

Kad sud odredi privremenu mjeru na brodu, bez odgode će se na odgovarajući način primijeniti odredbe članka 860. ovog Zakonika prema naravi mjere koju je odredio. Kad donese, odnosno kad primi rješenje o ovrsi, ovršni sud će bez odgode:

2) prema potrebi odrediti čuvanje broda (čl. 860. st. 1. t. 2. PZ-a)."

U odgovoru na naznačeno postupovnopravno pitanje ovaj sud je zauzeo shvaćanje koje je istovjetno pravnom shvaćanju na kojemu se temelji obrazloženje rješenja u ovom predmetu.

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda valja razlikovati privremenu mjeru zaustavljanja i čuvanja broda koja se određuje radi osiguranja novčane tražbine od čuvanja broda kao radnje koju sud može poduzeti u postupku provedbe rješenja o privremenoj mjeri zaustavljanja broda.

Privremena mjera čuvanja i zaustavljanja broda određuje se kao mjera osiguranja po čl. 951. st. 1. PZ u skladu sa sadržajem prijedloga za osiguranje, a ne po službenoj dužnosti.

Međutim, kada sud odredi samo privremenu mjeru zaustavljanja broda koja ne uključuje i čuvanje broda kao sadržaj privremene mjere, u postupku provedbe privremene mjere zaustavljanja broda sud može odrediti provođenje svih radnji koje su potrebne da zaustavljeni brod ne isplovi. U tu svrhu sud može i odrediti na koji će se način čuvati zaustavljeni brod, imajući na umu ne samo interese stranaka u postupku nego i potrebu zaštite sigurnosti broda i sigurnost plovidbe u akvatoriju u kojemu je brod zaustavljen, vodeći računa o odredbi čl. 860. st. 1. toč. 2. PZ, koja se na odgovarajući način primjenjuje i u postupku osiguranja.

Troškove čuvanja broda u oba navedena slučaja predujmljuje predlagatelj osiguranja, čime se ne dira u obvezu konačnog snošenja ukupnih troškova osiguranja.

Stoga su u donošenju pobijanog rješenja pravilno primijenjene odredbe čl. čl. 951. st.

1. i čl. 960. PZ.

U odnosu na revizijske navode koji se tiču visine iznosa koji je sud zatražio kao predujam, u tom dijelu predlagatelj osiguranja nije određeno naznačio pravno pitanje, a revizijski navodi svode se na visinu zatraženog predujma za potrebe čuvanja zaustavljenog broda, pa u tom dijelu rješenje nije ispitivano, vodeći računa da se radi o reviziji iz čl. 382. st.

2. ZPP, te da protiv rješenja u ovom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Zbog iznijetih razloga valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 26. svibnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.