Rev-2242/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2242/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.C. iz V.G., koju zastupa M.P., odvjetnica u Z., protiv tuženika C.-o. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. ožujka 1995. godine br. Gž-10103/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 1994. godine br. Pn-5544/93, u sjednici održanoj dana 28. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Za stradanje u prometnoj nesreći od 21. listopada 1992. godine tužiteljici je prvostupanjskom presudom za pretrpljene fizičke bolove dosuđena novčana naknada u iznosu od 7.500,00 kn (traženo 25.000,00 kn), za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti 23.000,00 kn (traženo 35.000,00 kn), za pretrpljeni strah 8.000,00 kn koliko je i traženo, te na ime troškova tuđe pomoći i njege iznos od 1.224,00 kn (traženo 3.174,00 kn) sve sa odgovarajućom zakonskom kamatom i parnični trošak u iznosu od 3.390,00 kn, u roku od 15 dana, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen. Pobijanom odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 21. 3. 1995. godine br. Gž-10103/94-2 ta je presuda djelomično preinačena tako da je dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove smanjena na iznos od 6.000,00 kn, za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti na 16.000,00 kn i za pretrpljeni strah na iznos od 4.000,00 kn, sve sa odgovarajućom zakonskom kamatom uz dosudu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 2.644,00 kn, dok je u ostalom dijelu žalba tuženika kao neosnovana odbijena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da je s obzirom na težinu, trajanje i lokaciju zadobivenih ozljeda tražena novčana naknada za sve oblike nematerijalne štete primjerena. Ne uvažavajući posljedice od zadobivenih ozljeda, kao i životnu dob tužiteljice sudovi su po mišljenju revidentice pogrešno i na njenu štetu dosudili prenisku novčanu naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu, dok je u pogledu materijalne štete trebalo primijeniti važeći cjenik. Iz tih razloga tužiteljica je predložila da se revizija kao osnovana prihvati. Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U spomenutoj prometnoj nezgodi tužiteljica je zadobila prijelom oba kraka stidne kosti zdjelice, prijelom listne kosti lijeve potkoljenice i ranu razderotinu lijevog tjemenog područja glave (liječnički nalaz, l. 21. i 27.).

Zbog takovih ozljeda tužiteljica je trpjela jake bolove u trajanju šest do osam dana, srednje jačine i povremeno oko osam dana, te povremeno slabije bolove u trajanju oko dva mjeseca. Njena radna i životna sposobnost je smanjena za 10 do 15%. Tužiteljica je pretrpjela i jači strah kratkog trajanja, a zatim je bila zabrinuta za stanje zdravlja. Pri svakom pritisku tužiteljica osjeća bolove u području gornjeg i donjeg kraka stidne kosti, kao i pri težim i dugotrajnim opterećenjima lijeve noge i izvođenja čučnja. Na temelju takovih utvrđenja sudova koja su i bila važna za pravilnu primjenu propisa materijalnog prava o visini novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu (čl. 200, "NN" br. 53/91), sud drugog stupnja je i po mišljenju ovog revizijskog suda, uvažavajući jačinu bolova i straha i njihovo trajanje, kao i stupanj umanjenja životne aktivnosti tužiteljice i njenu životnu dob (tužitelja je u vrijeme povređenja imala 40 godina života, po zanimanju je radnica), za sve te oblike nematerijalne štete dosudio primjerenu novčanu naknadu koja suprotno revizijskim navodima nije izvan okvira sudske prakse a posljedice zadobivenih ozljeda nisu takove prirode da bi opravdavale dosudu veće novčane naknade. Tužiteljici je pravilno dosuđena i visina novčane naknade za pretrpljenu materijalnu štetu u visini od 1.224,00 kn. Naime, nije sporna činjenica da su tužiteljici pomoć pružali njeni ukućani i pogrešno je shvaćanje revidentice da je trebalo za ocjenu te visine primijeniti važeći cjenik takovih usluga jer se radi o uslugama koje vrše profesionalne osobe i za koje se plaćaju određeni porezi i doprinosi, a te izdatke tužiteljica očito nije ni imala pa otuda i pravilnost odluka sudova o visini dosuđene materijalne štete za pružanje tuđe pomoći i njege.

S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), reviziju tužiteljice trebalo je kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 28. travnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.