I Kž-411/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 411/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 23. veljače 2005. broj:

K-1/05, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Ž. K. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim opt. Ž. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ te ga na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu odredaba čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. Ž. K. putem braniteljice A. G. odvjetnice u Š., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da je preinači u korist optuženika.

Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

I Kž 411/05-3

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 3. lipnja 2005. broj: KŽ-DO-880/05 s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

Žalba nije osnovana.

Opt. Ž. K. nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno njegovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, tj. na temelju toksikološkog vještačenja stabljika očevidom pronađenih na skrovitom dijelu zemljišta optuženika kao i ispitivanjem svjedoka (policijskih službenika), činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio i za svoje činjenične zaključke izložio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, u Centru za kriminalistička vještačenja za tri pronađene stabljike je utvrđeno da se radi o indijskoj konoplji tipa droge marihuana. S obzirom na mjesto gdje su pronađene stabljike konoplje te imajući u vidu da, prilikom uviđaja policijski službenici u štali nisu pronašli ni golubove ni druge ptice, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio obranu optuženika, kako su stabljike niknule iz sjemena, kojima je on hranio golubove i druge ptice kao i njegove navode o sumnji da su spomenute stabljike konoplje mogle posijati i druge osobe iz njegove obitelji. U tom smislu optuženik je kao moguće osobe spomenuo svoga brata i njegovu suprugu, ističući da s njima nije u dobrim odnosima. Te navode optuženika prvostupanjski sud je osnovano ocijenio kao nevjerodostojne, jer ni logički ni životno nisu prihvatljivi. Naime, prema stanju stvari, utvrđenim očevidom pronađene stabljike konoplje su uzgajane, dakle o njima se vodila briga, pa je sigurno, da je to obavljao sam optuženik. Nije životno prihvatljivo ni logično da bi takvu brigu preuzeo optuženikov brat ili pak njegova supruga, kako bi mu napakostili. Stoga je prvostupanjski sud ispravno postupio kada je odbio dokazne prijedloge obrane da se ispitaju svjedoci tj. policijski službenici P. B. i I. M., jer je činjenično stanje već pravilno i potpuno utvrđeno ispitivanjem četvero svjedoka policajaca, koji su obavljali očevid kao i na temelju drugih naprijed navedenih dokaza. Isto tako osnovano je kao nepotreban dokaz odbijen i prijedlog obrane za ispitivanje svjedoka J. K. koji je predložen radi utvrđivanja, koliko puta je optuženik dolazio u selo u inkriminirano vrijeme, ali pri tome obrana nije navela koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, odnosno koju odlučnu činjenicu bi prvostupanjski sud na temelju tog predloženog dokaza trebao utvrditi.

Budući da optuženik u okviru istaknutih žalbenih osnova zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ponavlja iste dokazne prijedloge sa glavne rasprave, osporavajući pravilnost zaključka prvostupanjskog suda glede njih i kako u tom smislu nije naveo bilo kakve nove okolnosti, slijedom toga svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđene odlučne činjenice. Stoga njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Nadalje, optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni. Optuženik je primjenom odredaba o ublažavanju kazni iz čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ za predmetno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, a to je najmanja zakonska mjera kazne zatvora koja se po zakonu uopće može izreći za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u

I Kž 411/05-3

svezi s čl. 25. ZID KZ. Stoga, potpuno je neutemeljen žalbeni navod optuženika da mu je prvostupanjski sud, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti mogao izreći i blažu kaznu.

S obzirom da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u smislu odredbe čl. 382. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, a među njih spada i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu prvostupanjsku presudu i u tom pravcu te je utvrdio da je prvostupanjski sud ispravno prema optuženiku primijenio sigurnosnu mjeru oduzimanja opojne droge jer je odredbom čl. 173. st. 7. KZ propisano obvezno oduzimanje opojne droge. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti te nije utvrdio postupovne povrede iz toč. 1. ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz toč. 2. citirane zakonske odredbe, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Na temelju svega naprijed navedenog, žalba optuženika je kao neosnovana odbijena na temelju odredbe čl. 387. ZKP, te je presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 18. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.