IV Kž-7/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva E.-A. d.o.o., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. studenog 2012. broj Kv- 393/12-3 (Kio-38/11), u sjednici održanoj 22. siječnja 2013.,
Legislator headnote
AI generatedIV Kž-7/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva E.-A. d.o.o., protiv osumnjičenog A. M. i osumnjičenog trgovačkog društva L. I. R. d.o.o., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 7/13-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva E.-A. d.o.o., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. studenog 2012. broj Kv- 393/12-3 (Kio-38/11), u sjednici održanoj 22. siječnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva E.-A. d.o.o. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva E.-A. d.o.o., protiv osumnjičenog A. M. i osumnjičenog trgovačkog društva L. I. R. d.o.o., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj trgovačko društvo E.-A. d.o.o., putem punomoćnika M. Š., odvjetnika iz Odvjetničkog društva F.&Š. iz Z., naznačujući kao žalbene razloge bitnu povredu odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Žalba nije osnovana.
Budući da je prvostupanjski sud dao jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama na kojima je utemeljio svoj zaključak o neosnovanosti istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna postupovna povreda iz članka 367. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – nastavno: ZKP/97) na koju upire
IV Kž 7/13-3
žalitelj tvrdnjom da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi potpuno nejasni jer da je prvostupanjski sud propustio objasniti na temelju koje dokumentacije je zauzeo stajalište o nepostojanju prijevarne namjere osumnjičenika od početka. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 398. stavak 4. ZKP/97, no pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj zapravo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanom rješenju.
Protivno tim žalbenim navodima, odluka prvostupanjskog suda o odbijanju kao neosnovanog istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja je pravilna i zakonita, doduše, iz drugih razloga od onih koji su navedeni u pobijanom rješenju.
Naime, istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja osumnjičenicima A. M. i trgovačkom društvu L. I. R. d.o.o. stavlja se na teret kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ, za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Sukladno članku 430. ZKP/97, za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina primjenjivat će se odredbe članka 431. do 445. ZKP/97, dakle, odredbe koje se odnose na skraćeni postupak.
Kako, dakle, u odnosu na kazneno djelo iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ ne postoji mogućnost provođenja istrage, već se kazneni postupak za to djelo pokreće optužnim prijedlogom, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja.
S obzirom na prethodno izloženo, ovaj drugostupanjski sud ni nije ocjenjivao postoji li osnovana sumnja da su osumnjičenici počinili kazneno djelo za koje se terete istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja. Međutim, nema zapreke da oštećenik kao tužitelj, sukladno članku 431. ZKP/97, podnese optužni prijedlog nadležnom sudu, kako je i bio upućen jasnom i pravilnom poukom u rješenju o odbačaju kaznene prijave Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 17. siječnja 2011. broj K-DO-4005/2011 (KPO-DO- 2/11).
Slijedom navedenoga, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 22. siječnja 2013.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Damir Kos, v.r.