I Kž-57/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 57/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. U., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 15. studenog 2004. godine, broj K-27/03, u sjednici održanoj dana 22. veljače 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i opt. Đ. U., zbog kaznenog djela za koje je tom presudom proglašen krivim iz čl. 188. st. 1. KZ, temeljem istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim opt. Đ. U. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik, zbog odluke o kazni i predložio da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike i spis predložilo da se prihvati žalba državnog Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajuć

odvjetnika.

I Kž 57/05-3

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Državni odvjetnik u žalbi ističe da postojanje brojnih otegotnih okolnosti na strani optuženika nije našlo dovoljno odraza u izrečenoj kazni, te je izrečena preblaga kazna, koja neće postići svrhu kažnjavanja. Osim toga, da utvrđeno postupanje optuženika predstavlja daleko veći stupanj kaznene odgovornosti nego što je to ocijenio prvostupanjski sud.

I po ocjeni ovog suda, imajući u vidu stupanj optuženikove krivnje i pogibeljnost djela, zatim okolnosti u kojima je djelo počinjeno – optuženik je oštećenicu zajedno s malim djetetom na silu odvezao svojim automobilom, a prije počinjenja djela uzeo joj je iz ruku dijete i bacio ga na sjedalo u automobilu, nadalje kada se uzme u obzir da je oštećenica prilikom počinjenja djela zadobila višestruke ozljede, te neusklađenost optuženikovog ponašanja sa zakonima (višestruko osuđivan), tada i ovaj drugostupanjski sud nalazi, imajući u vidu i optuženikovo zdravstveno stanje i da ima jedno maloljetno dijete, da je u ovom slučaju potrebno izreći strožu kaznu od one koju je izrekao prvostupanjski sud, primjerenu težini djela i stupnju optuženikove krivnje.

Ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine adekvatna i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja.

Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, po čl. 379. st. 1. ZKP, ovaj sud nije ustanovio povrede zakona iz tog propisa.

Zbog iznesenih razloga, trebalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni i odlučiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. ZKP).

U Zagrebu, 22. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melita Božičević-Grbić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.