Revr-527/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 527/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. C. iz S. – S., koga zastupa A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika L. a. d.o.o. Z., koga zastupa J. D.- M., odvjetnica u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. ožujka 2007., posl. br. Gžr-147/07., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2006. posl. br. Pr-12345/03., u sjednici održanoj dana 23. listopada 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od 11. lipnja 2003. te da radni odnos tužitelja na radnom mjestu skladištar – otpremnik nije prestao, te da se naloži tuženiku da ga vrati na radno mjesto i da mu isplati na ime izgubljene plaće u razdoblju od 12. lipnja 2006. do ponovnog vraćanja na rad ukupno iznos od 95.137,73 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi tekućoj:

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. srpnja 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. kolovoza 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. rujna 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. listopada 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. studenoga 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. prosinca 2003. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. siječnja 2004. pa do isplate,

na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. siječnja 2004. pa do isplate,

-

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. veljače 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. ožujka 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. travnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. svibnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. lipnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. srpnja 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. kolovoza 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. rujna 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. listopada 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. studenoga 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. prosinca 2004. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. siječnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. veljače 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. ožujka 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. travnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. svibnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. lipnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. srpnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. kolovoza 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. rujna 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. listopada 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. studenoga 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. prosinca 2005. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. siječnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. veljače 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. ožujka 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. travnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. svibnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. lipnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 2.571,29 kn počev od 15. srpnja 2006. pa do isplate.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak s propisanom kamatnom stopom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. „

Naprotiv naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.117,55 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP), pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nejasnoća ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u ovom sporu traži da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu skladištar – otpremnika i da se tuženiku naloži da ga vrati na to radno mjesto i isplati mu 95.137,73 kn na ime izgubljene plaće od 12. lipnja 2003. do vraćanja na rad.

Sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili taj tužbeni zahtjev tužitelja.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika prema ugovoru o radu od 27. prosinca 2001. i da mu je radni odnos prestao 11. lipnja 2003. temeljem sporazumnog raskida ugovora o radu i sa kojim danom je izvršena i odjava tužitelja kod nadležnih fondova;

- da je tužitelj dana 6. lipnja 2003. podnio pisani zahtjev za raskid radnog odnosa te da je tuženik donio odluku o prestanku radnog odnosa, pošto je prihvatio molbu tužitelja da mu odobri raskid radnog odnosa (list 15.).

Sudovi osnovano nisu prihvatili prigovor da je navedena molba napisana godinu dana ranije tijekom 2002., jer da je u više navrata zakasnio na posao, zbog čega je njegov šef zatražio da potpiše zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa i da je taj zahtjev trebao služiti kao osiguranje da tužitelj više neće kasniti, jer je taj prigovor u suprotnosti sa izvedenim dokazima (pismena molba i iskaz dva svjedoka, te iskaz zakonskog zastupnika tuženika saslušanog kao stranka).

Osim toga, nema dokaza da bi tužitelj 2002. kasnio na posao.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno zaključili da je u ovom slučaju došlo do sporazumnog raskida radnog odnosa u smislu čl. 103. i 104. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95., 54/95., 65/95., 11/01., 82/01. i 114/03. – dalje: ZR).

Prema, naime, odredbi čl. 103. toč. 5. ZR ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca, a prema odredbi čl. 104. sporazum o prestanku ugovora o radu može biti u pismenom obliku, koji je u ovom slučaju ostvaren.

Naime, tužitelj je sa neposrednim rukovodiocem došao dana 6. lipnja 2003. direktoru tuženika kojem je predan tužitelj pismeni zahtjev za raskid radnog odnosa, što je direktor sa neposrednim rukovodiocem tužitelja prihvatio i to naznačio pismeno na zahtjevu tužitelja uz poseban navod da tužitelju prestaje ugovor o radu sporazumom dana 11. lipnja 2003. i to potpisao kao i B. P. neposredni rukovoditelj tužitelja.

Budući da je ugovor o radu tužitelja prestao njegovim sporazumom sa tuženikom danom 11. lipnja 2003. sudovi su pravilno ocijenili da tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje na rad i isplatu plaće od 12. lipnja 2003., pa su i taj dio zahtjeva tužitelja odbili kao neosnovan.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. listopada 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v. r.