Revt-13/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 13/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr.sc. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. N. iz Č., koga zastupa punomoćnica N. Z.-H., odvjetnica iz Č., protiv tuženika U. d.d. Č., koga zastupa punomoćnica K. S., odvjetnica iz Č., radi utvrđivanja da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika i radi isplate plaće i naknade štete, te po protutužbi tuženika U. d.d. Č., protiv tužitelja Ž. N. iz Č., radi naknade štete u iznosu od 50.000,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 11. lipnja 2002. godine, br. Pž 110/02-2, kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu od 16. studenog 2001. godine, br. P 991/00, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja N. Ž. iz Č., protiv tuženika U. d.d. iz Č., koja glasi:

„1. Utvrđuje se da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika dana 11.3.1997.g.

2. Tuženik je dužan tužitelju ponovno od 11.3.1997. g. uspostaviti pravo na staž osiguranja kod nadležnog Fonda MIO i zdravstvenog osiguranja.

3. Kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, određuje se dan 21.7.1997.g. kojim danom je tužitelju istekao otkazni rok po Ugovoru o obavljanju poslova predsjednika Uprave dioničkog društva U. Č..“, te je nadalje odbačena tužba i u odnosu na novčana potraživanja tužitelja pobliže opisana u izreci pod 4. i 5. prvostupanjskog rješenja, dok je presudom odbijen tuženik sa protutužbenim zahtjevom, te je ujedno tužitelj obvezan da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.136,00 kn.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno navedeno rješenje suda prvog stupnja, kojom je odbačena tužba.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužitelj je u smislu čl. 400. Zakona o parničnom postupku izjavio reviziju zbog svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se reviziju prihvati, ukine osporeno rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog suda, a njemu dosudi trošak revizije u iznosu od 2.573,70 kn.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), koji je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine, o reviziji tužitelja odlučuje se primjenom do tada važećih odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP).

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer nižestupanjska rješenja nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost.

Naime, nižestupanjska rješenja sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama i oni nisu u proturječju sa izrekom prvostupanjskog rješenja.

Nižestupanjski sudovi nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. ožujka 1995. do 11. ožujka 1997. godine. Odlukom nadzornog odbora tuženika imenovan je za predsjednika uprave tuženika za razdoblje od jedne godine od dana imenovanja. Parnične stranke su sklopile ugovor o obavljanju poslova predsjednika uprave tuženika i to 1. studenog 1996. godine. Tužitelj je podnio tuženiku zahtjev od 17. siječnja 1997. godine za raskid ugovora o obavljanju poslova predsjednika uprave temeljem odredbe čl. 12. st. 3. citiranog menadžerskog ugovora.

Nadzorni odbor tuženika donio je odluku od 21. siječnja 1997. godine ur.broj: 177/97, kojom je udovoljeno zahtjevu tužitelja za raskidom Ugovora o obavljanju poslova predsjednika Uprave društva sa danom donošenja ove odluke, te je u Odluci navedeno da tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika danom donošenja iste odluke i da ima pravo na plaću do dana prestanka radnog odnosa.

Tužitelj je navedenu odluku primio nadnevka 23. siječnja 1997. godine, te je protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku nadnevka 30. travnja 1997. godine, a tužbu u ovom sporu podnio je nadnevka 23. svibnja 1997. godine.

Odredbom čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 83/01 i 114/03, dalje: ZR) je propisano, da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a ako poslodavac u roku 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu i utvrđeno činjenično stanje prema kojem se tužitelj po isteku zakonskog roka od 15 dana obratio tuženiku za zaštitu svog prava, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili pravo kada su odbacili tužbu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza radnog odnosa. Naime, kada se tužitelj nije pravovremeno obratio tuženiku za zaštitu svojih prava u prekluzivnom roku od 15 dana, on nema pravo na sudsku zaštitu u daljnjem roku od 15 dana.

U odnosu na odbacivanje tužbe glede novčanog potraživanja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.