Legislator Case Law & Legislation
I Kž-609/1994-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; first instance judgment overturned due to lack of evidence on theft value and intent.

Case Number I Kž-609/1994-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia overturned the first-instance judgment convicting the defendant of aggravated theft and remanded the case for retrial. The defendant argued he lacked criminal intent as he was permitted to take the items by a worker present on the site, while the prosecution contended he acted with intent to illegally acquire property. The court found the first instance failed to verify the stolen items' value and ignored the defendant's claim of having a reasonable belief that taking the items was lawful.

Legislator headnote

AI generated

čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH; čl. 14. st. 1. OKZRH; The court must independently verify the value of stolen goods and assess the existence of criminal intent; a conviction based on presumptions without factual verification or evidence of subjective intent is invalid.

Keywords

AI generated
aggravated theft criminal intent reasonable belief value of stolen goods remanded for retrial objective vs subjective lack of evidence

Cited Legislation

AI generated
čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH
djela iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 15.
čl. 14. st. 1. OKZRH
stvarna zabluda (čl. 14. st. 1. OKZRH) koja taj umišljaj isključuje, i u kom slučaju optuženik ne bi bio ni krivično odgovoran.
čl. 79. st. 1. i 2. OKZRH
Po čl. 79. st. 1. i 2. OKZRH od optuženika su oduzeti - jedan okvir vrata i jedno krilo prozora s okvirom.
čl. 90. st. 1. ZKP-a
Po čl. 90. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 400.000 HRD, te na platež paušala u iznosu od 200.000 HRD.
čl. 375. st. 1. ZKP
Iz svih iznesenih razloga valjalo je o podnesenoj žalbi riješiti kao u izreci ma temelju čl. 375. st. 1. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-609/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca

Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i sudske savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.D., zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 15. travnja 1994. godine br. K-266/94, u sjednici održanoj 16. studenog 1994. godine, saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. Š.D., ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Š.D. zbog kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH (u izreci je očito omaškom naveden čl. 126. st. 1. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH), te mu je po čl. 47. i čl. 48. izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, s rokom kušnje od 1 godine.

Po čl. 79. st. 1. i 2. OKZRH od optuženika su oduzeti - jedan okvir vrata i jedno krilo prozora s okvirom.

Po čl. 90. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan na naknadu troškova krivičnog postupka u iznosu od 400.000 HRD, te na platež paušala u iznosu od 200.000 HRD.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, iz čijeg obrazloženja proizlazi da žalbu podnosi zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba optuženika uvaži.

Žalba optuženika je osnovana.

Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrđuje da je optuženik opisane predmete - okvir vrata i prozorski okvir uzeo iz pogona "S. ", vlasništvo poduzeća "C. " u T. u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, a da vrijednost oduzetih stvari premašuje iznos od 550.000 HRD, te da je time učinio krivično djelo iz čl. 126. st. 2. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH.

Da je kod optuženika postojao umišljaj na počinjenje inkriminiranog krivičnog djela, sud prvog stupnja izvodi iz okolnosti što su optuženiku prema njegovoj obrani ti predmeti trebali u gradnji svinjca, te što prethodno nije ishodio odobrenje za njih, jer mu takvo odobrenje nije mogao dati netko od prisutnih radnika, koji su radili na opisanom objektu.

Što se pak tiče vrijednosti oduzetih stvari sud prvog stupnja nije ispitao i utvrdio njihovu vrijednost, već je samo naveo da ona "u svakom slučaju" premašuje iznos od 550.000 HRD, odnosno "zasigurno vrijede 550.000 HRD, jer u protivnom da toliko ne vrijede onda zasigurno ni optuženik bez obzira na namjeru to ne bi uzimao".

Međutim ovakva utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja ne mogu se prihvatiti, jer nemaju uporišta u do sada provedenom postupku.

Optuženik je u svojoj obrani istakao, a to ponavlja i sada u žalbi, da je opisane predmete uzeo po danu, iz kuće s koje su radnici skidali raznu opremu i dijelove, pa da je i on pitao osobu za koju su mu drugi radnici rekli da je šef, može li uzeti okvir vrata i prozorski okvir. Nakon što mu je ta osoba potvrdno odgovorila, da je on, bez primjene ikakve sile, skinuo prozorsko krilo, te izvadio već poluizbijeni okvir vrata. Dakle, da on ne samo da nije primijenio nikakvu silu, već da kod njega nije postojala svijest da oduzima tuđe pokretne stvari ("da krade"), jer se sve to događalo po danu i u prisutnosti njegovo dvoje djece i radnika.

Obzirom na ovu i ovakvu obranu optuženika, a koju potvrđuje i svjedok J.N., sud prvog stupnja je trebao ocijeniti nije li optuženik, obzirom da mu je jedan od prisutnih radnika izričito rekao da može uzeti te predmete, imao osnovanog razloga misliti da mu je dozvoljeno uzeti navedene predmete, a u kom slučaju ne bi na njegovoj strani postojala krivična odgovornost.

Kako sud prvog stupnja nije u izloženom pravcu ocjenjivao ovaj krivični predmet, valjalo je uvaženjem optuženikove žalbe pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja će biti dužan, nakon ponovnog uzimanja optuženikove obrane i provođenja svih potrebnih dokaza, radi utvrđenja što se kritičnog dana događalo na objektu "C. " u T. i razjašnjenja s kim je optuženik razgovarao te zgode i u kom pravcu, ocijeniti da li je u ovom slučaju kod optuženika postojao umišljaj na oduzimanje tuđe stvari radi pribavljanja protupravne imovinske koristi ili je pak kod njega postojala zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost, tj. stvarna zabluda (čl. 14. st. 1. OKZRH) koja taj umišljaj isključuje, i u kom slučaju optuženik ne bi bio ni krivično odgovoran. Isto tako će na ponovnom suđenju biti potrebno utvrditi točnu vrijednost uzetih stvari, jer tu činjenicu sud prvog stupnja u provedenom postupku nije ispitao i utvrdio, niti je proveo bilo kakav dokaz u tom pravcu.

Iz svih iznesenih razloga valjalo je o podnesenoj žalbi riješiti kao u izreci ma temelju čl. 375. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 16. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)