Rev-1306/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1306/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., Građansko- upravni odjel, protiv I. tuženika D. K. iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz ZOU Š., K., R. iz O., II. tuženice I. P. iz B., koju zastupa punomoćnik A. F., odvjetnik u O., III. tuženice S. M. iz O., , IV. tuženika Z. B. iz B., V. tuženika M. B. iz B., VI. tuženika Ž. F. iz O., VII. tuženice R. F. iz O., VIII. tuženice Š. S. iz O., svi zastupani po punomoćniku D. Š. odvjetniku iz ZOU Š., K. i R. iz O., te IX. N. K. koji je zastupan po posebnom skrbniku M. Š., odvjetniku u O., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2579/2012-2 od 6. rujna 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-237/2012-18 od 3. svibnja 2012., u sjednici održanoj 30. kolovoza 2017.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2579/2012-2 od 6. rujna 2012. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„Utvrđuje se da je tužiteljica REPUBLIKA HRVATSKA stekla vlasništvo zemljišta kčbr. 5500/2 k.o. O. površine 144 m2 koja je utvrđena prema prijedlogu prijavnog lista za katastar i zemljišnu knjigu od k.čbr. 5500 površine 862 m2 a koja je upisana u z.k. ul. 9076 k.o. O., a što predstavlja omjer od 144/862 u odnosu na druge suvlasnike odnosno tuženike (kčbr. 5500/1 površine 718 m2), te se nalaže tuženicima D. K., I. P., S. H., Z. B., M. B., Ž. F., R. F., Š. S. i N. K. da izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.440,00 kn sve u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Tužitelju je naloženo I., III., IV., V., VI., VII. i VIII. tuženiku naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu 14.268,12 kuna, te II. tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu 12.585,00 kuna.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), i to zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

U ovom predmetu revizija nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, jer je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmet spora sa 50.000,00 kn, a ne radi se niti o radnom sporu u kojem bi bila dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, te drugostupanjski sud nije prvostupanjsku presudu preinačio na temelju odredbe čl. 373.a a niti 373. b ZPP-a.

Zbog toga revizija tužitelja nije dopuštena pozivom na čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu. Prema odredbi čl. 392 a. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Tužitelj, pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, te revizijskog suda, postavlja materijalnopravno pitanje objekta stvarnopravnog odnosa u primjeni odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP), koje je, obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, čime je izvanredna revizija dopuštena (u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP-a). Isto tako revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje i priznanje prava vlasništva nad nekretninom, u kojem zahtjevu se deklaratorni (utvrđenje) dio sagledava kao sastavni dio kondemnatornog (priznanje) dijela zahtjeva.

Prvostupanjski sud je (nakon očevida vještaka mjernika, te ostalih provedenih dokaza u postupku) prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći, primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP-a, da je tužitelj temeljem zakona stekao pravo vlasništva nad dijelom jedne katastarske čestice, koji dio je sačinjen parcelacijskim elaboratom i prijavnim listom jedinstveno predstavljeni novoformiranom česticom zemlje 5500/2 k.o. O.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja cijeneći da se o formiranju određene nekretnine kao katastarske čestice ne odlučuje u sudskom postupku, već u upravnom postupku u nadležnosti službe Zavoda za katastar, te da nova označena z.k. čestica nije formirana u pisanom dijelu katastarskog operata pa i da ne postoji pod navedenom oznakom u katastru zemljišta niti zemljišnim knjigama, te stoga u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 137/99) ne može biti predmet prava vlasništva.

U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04 – dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZVDSP-a, čl. 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama čl. 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

U konkretnom slučaju tužitelj na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja (do stupanja na snagu ZVDSP-a - čl. 388. st. 2. ZVDSP-a) zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi čl. 5. st. 1. ZVDSP-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar, te u odnosu na kojeg se zahtjev tako postavlja prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite, te koji čini sastavni dio zahtjeva.

U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZVDSP-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZVDSP-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZVDSP-a), čime je odluka provediva.

Valja međutim napomenuti da je u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno da je predmetna nekretnina upisana u zk.ul. 9076 kčbr. 5500 bila upisana kao društveno vlasništvo uz pravo korištenja za korist svakodobnog vlasnika zgrade te da su tuženici temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo kupili stanove u zgradi izgrađenoj na čk.br. 5500 a ugovorom od 25. siječnja 2000. razvrgnuli suvlasničku zajednicu na način da su proveli etažiranje zgrade te je svatko od tuženika postao etažni vlasnik određenog stana a na neizgrađenom dijelu parcele- dvorištu tuženici imaju pravo korištenja u određenim suvlasničkim dijelovima. Sukladno utvrđenom tuženici su etažni vlasnici stanova povezani sa suvlasništvom zgrade i zemljišta koje služi redovitoj uporabi zgrade (čl. 66. ZVDSP-a). Stoga ukoliko se radi o zemljištu koje služi redovitoj uporabi zgrade, ne može se pitanje vlasništva zemljišta rješavati odvojeno od etažnog vlasništva stanova u zgradi i suvlasništva zgrade.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud propustio je cijeniti činjenice relevantne za primjenu naprijed navedenih odredbi materijalnog prava, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu će se odlučiti i o troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 30. kolovoza 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.