Rev-x-192/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 192/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. V. K. iz P., koju zastupa punomoćnik mr. sc. R. F., odvjetnik u P., protiv 1. tuženika C. L. iz P. i 2. tuženika A. d.o.o. iz P., koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u P., radi vraćanja zajma, odlučujući o reviziji 1. tuženika C. L. protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-209/09-6 od 19. listopada 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1923/08-112 od 25. studenoga 2008., u sjednici održanoj 4. veljače 2014.

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-209/09-6 od 19. listopada 2009. i presuda Općinskog suda u Puli broj P-1923/08-112 od 25. studenog 2008. u dijelu kojim je naloženo 1. tuženiku C. L. da tužiteljici G. V.-K. solidarno s 2. tuženikom A. d.o.o. isplati iznos od 22.673,23 eura i to sa zateznom kamatom koja na iznos od 44.345,00 DM teče od dana 30. ožujka 1993. pa do 31. prosinca 2001., po stopi koje su banke plaćale u mjestu ispunjenja na štedne uloge u toj valuti po viđenju, a potom od 1. siječnja 2001. pa nadalje sa zateznom kamatom koja na iznos od 22.673,23 eura teče po stopi koju banke u mjestu enju, sve to u protuvrijednosti u ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u toj valuti po viđ

kunama prema prodajnom tečaju tih banaka na dan isplate u roku od 15 dana (dio točke I. izreke prvostupanjske odluke) kao i u odluci o troškovima postupka u odnosu 1. tuženika C. L. (dio točke IV. i V. izreke prvostupanjske presude) i predmet se u navedenim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici 22.673,23 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 44.345,00 DEM od 30. ožujka 1993. do 31. prosinca 2001., a od 1. siječnja 2001. do isplate na iznos od 22.673,23 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti (t. I. izreke); naloženo je 2. tuženiku A. d.o.o. isplatiti tužiteljici 17.766,37 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 34.748,00 DEM od 30. ožujka 1993. do 31. prosinca 2001., a od 1. siječnja 2001. do isplate na iznos od 17.766,37 EUR, sve u kunskoj protuvrijednosti (t. II. izreke), a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva (t. III. izreke). Ujedno je naloženo tuženicima tužiteljici solidarno naknaditi trošak parničnog postupka 97.380,40 kn, dok je ostali dio zahtjeva za naknadu troška odbijen (t. IV. izreke), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (t. V. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod t. I., II., IV. i V.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik C. L. zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a, koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev za vraćanje zajma.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica 1. listopada 1991. sklopila ugovor o zajmu s 2. tuženikom A. d.o.o. P., kojeg je zastupao direktor C. L.,

- da je navedenim ugovorom tužiteljica pozajmila 2. tuženiku A. d.o.o. iznos od 112.635,00 DEM u svrhu kupnje strojeva i opreme za vulkanizersku radnju te da su tim ugovorom stranke ugovorile način i rokove vraćanja zajma,

- da su tužiteljica i 1. tuženik C. L. 30. ožujka 1993. sklopili aneks ugovoru o zajmu kojim je radi osiguranja plaćanja dijela iznosa zajma od 44.345,00 DEM s kamatom dopuštena uknjižba hipoteke na nekretnini 1. tuženika C. L., a stranke su se sporazumjele i o roku vraćanja tog dijela pozajmljenog iznosa,

- da je 1. tuženik C. L. u aneksu ugovoru o zajmu označen kao zajmoprimac,

- da je tužiteljica pozajmila iznos od 112.635,00 DEM, da je vraćen iznos od 33.524,00 DEM, a da tužiteljici nije vraćen iznos od 79.111,00 DEM.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da je 1. tuženik C. L. potpisom aneksa ugovoru o zajmu, osim što je postao založni dužnik, ujedno i pristupio dugu 2. tuženika A. d.o.o. P. do iznosa od 44.345,00 DEM (22.673,23 eura) te da, stoga, solidarno odgovara za povrat tog dijela duga temeljem odredbe čl. 451. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO).

Revident 1. tuženik C. L., u bitnom, osporava da je potpisom aneksa ugovoru o zajmu pristupio dugu 2. tuženika A. d.o.o., a time i svoju solidarnu odgovornost za povrat dijela duga.

Pismeno nazvano Aneks ugovora o zajmu (list 10 do 11 spisa) nejasno je i proturječno te samo za sebe sigurno ne predstavlja podlogu za zaključak da sadržajno predstavlja i ugovor o pristupanju dugu, a kako to samo na temelju tog pismena zaključuju nižestupanjski sudovi.

Naime, u pismenu stranke (G. V. i C. L.) sebe uvodno nazivaju zajmodavcem i zajmoprimcem, da bi odmah nastavno u stavku I. utvrdili "postojanje dužničkog odnosa temeljem ugovora o zajmu od 1. listopada 1991.". To bi ukazivalo da pismeno predstavlja, kako mu i sam naziv govori, aneks ugovora o zajmu, dakle, da se ne radi o dva ugovora o zajmu nego o jednom i to onom u kojem je zajmoprimac A. d.o.o.

Nije sporno da je 1. tuženik C. L. aneks potpisao kao založni dužnik. Obrazloženje nižestupanjskih presuda da je 1. tuženik C. L. aneksom ujedno i pristupio dugu je nejasno i proturječno.

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda aneksom su se stranke sporazumjele "da se radi osiguranja plaćanja dijela iznosa od 44.345 DEM … uknjiži hipoteka na nekretnini dužnika" (iz spisa proizlazi da je riječ o nekretnini 1. tuženika C. L.) te je ugovoreno da će, ako zajmoprimac taj iznos ne vrati do 1. 5. 1994., zajmodavac (tužiteljica) "uložiti hipotekarnu tužbu." Pritom je u obrazloženju presude suda prvog stupnja iza riječi "zajmoprimac" u zagradi navedeno (ovdje I. tuženik). To je prihvatio i sud drugog stupnja. Navedeno obrazloženje, kojim se konačno zaključuje da je revident pristupio dugu A. d.o.o. je proturječno jer 1. tuženik C. L. ne može istovremeno biti i zajmoprimac i treća osoba (pristupatelj) koja u smislu čl. 451. ZOO-a pristupa dugu zajmoprimca.

Budući da zbog navedenih nedostataka nižestupanjske presude nije moguće ispitati to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude u dijelu koji se odnosi na 1. tuženika C. L. i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će trebati otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem te nakon toga donijeti novu presudu u odnosu na 1. tuženika C. L.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Zagrebu, 4. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.